Anodoncija je pojava kada pojedini stalni zameci potpuno nedostaju za smjenu mliječnih zuba, koji su prisutni u punom broju. Taj sindrom je veoma prisutan kod djece.
Anodoncija je, nažalost, nasljedna. Ako jedan od roditelja ima nedostatak nekog od stalnih zametaka zuba, imaće i dijete. Najčešće nedostaju stalne gornje dvojke ili stalne četvorke. Takvi oblici anodoncije, kada nedostaje samo jedna grupa stalnih zuba, ne predstavlja veći problem u savremenoj stomatologiji. Mnogo je teže kada kod djeteta nedostaje više od dvije grupe stalnih zuba ili, čak, i svi stalni zameci.
Kada i kako se postavlja dijagnoza?
Iako je nasljedna, rano otkrivanje anodoncije nije moguće. Često se dešava da oko druge godine života djetetu izrastu svi mliječni zubi, a da prisustvo stalnih zametaka ispod njih može da se detektuje tek oko treće godine. To je moguće pomoću digitalnog panoramskog rendgen snimka, koji je jedino dijagnostičko sredstvo za otkrivanje anodoncije.
Kakva je terapija anodoncije?
Terapija u slučaju anodoncije, to jest način na koji treba da se uspostavi normalan zagrižaj zubima u obe vilice, prilično je “teška”.
Glavni cilj kod nedostatka pojedinih zametaka je da se što duže zadrže mliječni zubi u vilici na mjestu nedostajućih stalnih zuba, da bi se na taj način nekako došlo do 18. godine života djeteta, kada je moguća izrada trajnih protetskih nadoknada. Na prvom mjestu je metoda pomoću koje se čini sve da mliječni zubi, koji nemaju svoje nasljednike, što duže ostanu funkcionalni na svom mjestu, i na taj način što duže vrše funkciju stalnih zuba. Kada mali pacijent sa anodoncijom napuni osamnaest godina, moguće je da se izostali stalni zubi nadomjeste fiksnim ili drugim protetskim nadoknadama. U nekim slučajevima, mliječni zubi ostaju na mjestu stalnih zuba duži period žvota. Glavni cilj kod nedostatka pojedinih zametaka je da se što duže zadrže mliječni zubi u vilici na mjestu nedostajućih stalnih zuba, da bi se na taj način nekako došlo do 18. godine života djeteta, kada je moguća izrada trajnih protetskih nadoknada. Ako to, ipak, nije moguće, i dođe do ranijeg gubitka mliječnih zuba, pribjegava se izradi takozvanih žabica, maleckih protezica koje služe kao čuvari prostora – dok se ne steknu uslovi za trajnu protetsku nadoknadu.
Načini na koje se problematika anodoncije trajno rešava, još su u procesu razvoja na nivou svjetske stomatološke stručne zajednice. I dalje se traže bolja rešenja.
Izvor: yumama.com , Dr Milan Kuljača, spec. stomatolog
