Analgetici su sredstva za ublažavanje bolova i mogu se efikasno koristiti kod akutne odontogene boli. Sam naziv analgetik dolazi od grčkih riječi an (“bez”) i algos (“bol”) koje znače odsutnost boli. Analgetici djeluju na različite načine u perifernom i centralnom nervnom sistemu. S obzirom na mehanizam djelovanja dijele se na neopioidne (nenarkotičke) i opioidne (narkotičke) analgetike. Osnovna je razlika između opioidnih i neopioidnih analgetika da neopioidni ne razvijaju zavisnost, nuspojave su mnogo rjeđe, a toksičnost je niža.
Liječenje bola treba započeti s analgeticima slabijeg djelovanja, a zatim postupno uvoditi analgetike jačeg djelovanja.
Prema analgetskoj ljestvici Svjetske zdravstvene organizacije, analgetici se dijele na:
- neopioidne (jednostavne) analgetike: metamizol, paracetamol, acetilsalicilna kiselina, nesteroidni protuupalni lijekovi
- slabe opioide – kodein, morfin (10 mg), tramadol
- jake opioide – morfin, metadon.
Analgetici između pojedinih grupa se mogu kombinovati (npr. paracetamol ili ibuprofen s tramadolom), ali istovremeno upotreba lijekova iz iste grupe nije poželjna zbog povećane mogućnosti nuspojava. Analgetike je najbolje uzimati redovno i to u pravilnim (prepisanim) vremenskim razmacima, pa čak iako trenutno nema boli. Naime, ako se analgetici uzimaju samo kada je bol izražena, onda je za isti učinak potrebno primijeniti veće dozu lijeka.
Neopioidni analgetici imaju analgetski (protubolni), antipiretski (snižavaju povišenu tjelesnu temperaturu) i protuupalni učinak ili kao paracetamol, samo analgetski i antipiretski. Neopioidni analgetici se obično koriste kod blage i umjerene boli i često kod akutne postoperatibne boli. Neopioidnim analgeticima može se ukloniti većina boli dentalnog porijekla i to od blage do jake boli.
Stomatolozi često preporučuju njihovu upotrebu, a najčešće je riječ o preparatima acetilsalicilne kiseline, paracetamolu i ibuprofenu. Obično se primjenjuju u obliku tableta ili kapsula i to na usta . Najčešće nuspojave tih vrsta lijekova su gastrointestinalni problemi, mučnina i opstipacija, a od ostalih nuspojava mogu se pojaviti glavobolje, svrbež i vrtoglavica.
Najčešće korišteni analgetici :
Paracetamol – posebno koristan za liječenje blage do umjerene boli, a analgetsko djelovanje počinje sa 300 mg, dok najbolje djeluje sa 1000 mg, što je preporuka za liječenje akutne poslijeoperacijske boli. Doza je od 500 do 1000mg svakih od 4 do 6 sati, a maksimalna dnevna doza je 4 grama. Paracetamol treba uzimati 1 sat prije ili od 2 do 3 sata nakon jela.
Ibuprofen – oralna analgetička doza iznosi od 200 do 400 mg svakih od 4 do 6 sati, a 2400 mg je maksimalna dnevna doza. Maksimalna protuupalna dnevna doza je 3200 mg. Ibuprofen ublažava zubobolju i bolove nakon stomatoloških zahvata te se preporučuje kod boli čeljusnog zgloba (400 mg oralno svakih od 6 do 8 sati), zubobolje (400 mg oralno svakih od 6 do 8 sati) te boli poslije hirurških zahvata i vađenja zuba (600 mg oralno svakih 6 sati). Klinička su ispitivanja pokazala da ibuprofen izaziva najmanje nuspojava u poređenju s ostalim lijekovima iz te grupe. Aftozni stomatitis je jedna od nuspojava karakteristična za ibuprofen.
Diklofenak – preporučene doze su od 75 do 150 mg/dan (u od 2 do 3 pojedinačne doze), s tim da je 200 mg maksimalna dnevna doza. Dnevna doza za diklofenak-kalij je od 50 do 200 mg/dan (u od 2 do 4 pojedinačne doze).
Izvor: zdrav-zivot.hr
