Postoji nekoliko načina stvaranja ozona za primjenu u stomatologiji, a najčešći su: ultraljubičasti sistemi (za pročišćavanje zraka), sistemi sa hladnom plazmom (za pročišćavanje vode i zraka), te tzv. “corona discharge” sistemi koji su najpopularniji jer na najjednostavniji način stvaraju visoke koncentracije ozona. Ozon se u stomatologiji koristi u obliku plina (kod inicijalnih karijesnih lezija), vodenih otopina (za dezinfekcije, sterilizacije, hemostaze, te za pospješivanje cijeljenja rana), ulja (samo za vanjsku primjenu), te kao ozonizirana voda (ima baktericidno djelovanje korisno u suzbijanju plaka).
Podaci iz literature pokazuju da primjena ozona u liječenju početnih karijesnih lezija u jamicama i fisurama kod kojih ne postoji kavitacija (ili je ona minimalna) i koje su ograničene na zubnu caklinu, daje obećavajuće rezultate, te je riječ o tehnici koja će kod odgovarajućih indikacija biti sve prisutnija u budućnosti jer je potpuno bezbolna. U takvim situacijama, ozon uništava karijesogene bakterije te tako sprječava napredovanje karijesne lezije. Međutim, kod uznapredovalih karijesnih lezija, ozon ne može zamijeniti klasični restaurativni tretman jer je površina karijesom razorenog dijela zuba znatno veća, te je to tkivo potrebno ukloniti i na odgovarajući način nadoknaditi.
Primjena ozona na caklinu i dentin nema negativnih efekata na njihova mikromehanička svojstva, nego se ostvaruje samo biološki efekat eliminacije štetnih bakterija plaka. Stoga se i kod opsežnih karijesnih lezija prije postavljanja ispuna preporučuje upotreba ozona upravo radi smanjenja i uništenja zaostalih bakterija.
Zbog abrazije, atricije, erozije, abfrakcije ili traume zuba, dolazi do većeg ili manjeg gubitka zubne cakline i dentina. Gubitkom izolacijskih svojstava cakline i neposrednim izlaganjem dentina uslovima koji postoje u usnoj šupljini može doći do preosjetljivosti zuba. Istraživanja su pokazala da primjena ozona nakon uklanjanja uzroka preosjetljivosti može brzo i znatno smanjiti bol koja nastaje zbog preosjetljivosti. Naime, ozon uklanja zaostali sloj na zubu, otvara dentinske kanaliće i širi njihov promjer pa remineralizirajuće sredstvo na bazi kalcija i fluora lakše prodire u dentine kanaliće i stvara čepove koji sprječavaju preosjetljivost.
Infekcije uzrokovane različitim vrstama bakterija mogu endodontsko liječenje učiniti složenim i dugotrajnim. Ozon se pokazao efikasan kod bakterija koje su pronađene u nekrotičnom tkivu zubne pulpe jer ima antimikrobno djelovanje na bakterije poput: Mycobacteria, Staphylococcus, Pseudomonas, Enterococcus, Escherichia coli, Peptostreptococcus, Escherichia faecalis, te na gljivice (npr. Candida albicans). Neki istraživači preporučuju stavljanje ozoniziranih ulja u korijenske kanale kao intrakanalne uloške ili ispiranje kanala ozoniziranom vodom. Primjena ozona u plinovitom obliku u korijenskom kanalu u kombinaciji s endodontskom preparacijom korijenskog kanala takođe može imati pozitivan efekat na smanjenje broja mikroorganizama u korijenskom kanalu.
Osim toga, opisani su slučajevi uspješne primjene ozona u liječenju parodontnih infekcija i parodontnih džepova, te drugih bakterijskih, virusnih i gljivičnih infekcija usne šupljine.
Ozon može biti koristan u liječenju sinusitisa, te u sanaciji periimplantitisa i osteonekrotičnih lezija u pacijenata koji su koristili bisfosfonate. Tretman izbijenog zuba ozonom prije njegove reimplantacije povećava šanse za uspjeh liječenja. Primjena ozonizirane vode pri održavanju zubnih proteza može znatno smanjiti učestalost proteznog stomatitisa. Zbog pozitivnog djelovanja na metabolizam i reparaciju kosti, ozon služi i u oralnoj, odnosno maksilofacijalnoj kirurgiji.
Iako ozon ostvaruje poželjno antimikrobno djelovanje, treba ga pažljivo koristiti jer može izazvati i neželjene efekte. Ozon se ne smije udisati jer je dišni sistem čovjeka vrlo osjetljiv na ozon koji može izazvati nadražaje različitog intenziteta. Osim toga, ozon se ne smije primjenjivati intravenski jer postoji opasnost od zračne embolije. Ozon može izazvati prekomjerno suzenje očiju, iritaciju gornjih dijelova disajnog sistema, rinitis, kašalj, mučninu, povraćanje i kardiovaskularne probleme. U slučaju intoksikacije ozonom pacijenta treba poleći te mu dati vitamin E i N-acetil cistein.
U literaturi najčešće spominjane kontraindikacije za primjenu ozona u stomatologiji su: trudnoća, nedostatak glukoza-6-fosfat dehidrogenaze, hipertiroidizam, anemija, miastenija, akutna intoksikacija alkoholom, nedavni infarkt miokarda, unutrašnje krvarenje te alergija na ozon.
Uz pravilnu indikaciju i poštovanje ograničenja u primjeni ozona može se očekivati da će u budućnosti, napretkom tehnologije i razvojem dostupnih uređaja, broj mogućih načina primjene ozona samo rasti.
http://www.zdrav-zivot.com.hr/izdanja/voljeti-sebe/ozon-i-stomatolosko-lijecenje/
