Usklađenost boje protetskog rada sa susjednim prirodnim zubima čini važnu odrednicu uspjeha terapije najviše utiče na pacijentovo zadovoljstvo. Osobito u današnje vrijeme prenaglašenih estetskih zahtjeva taj aspekt se nikako ne smije zanemariti. Stoga određivanje boje čini važnu fazu prilikom izrade nadomjeska. Odrediti tačnu boju zuba, prenijeti dobijene informacije u zubotehnički laboratorij te boju reprodukovati u konačnom nadomjesku veliki je izazov. Klinička istraživanja su pokazala da je čak 44 do 63 % cementiranih krunica neodgovarajuće boje. Glavni problem pri određivanju boje zuba predstavljaju njihova polikromatska priroda, subjektivnost promatrača te ograničenja ključeva boja koji nepotpuno zastupaju raspon boja prirodnih zubi.Razvojem materijala i tehnika kao i povećanjem pacijentovih očekivanja određivanje boje postalo još složenije. Sposobnosti osobe koja bira boju i uslovi u kojima to radi utiču na pouzdanost i preciznost postupka. Neki kliničari određivanje boje prepuštaju zubnim tehničarima, obzirom na činjenicu da je oni trebaju reprodukovati u nadomjesku. Neodgovarajuća boja nadomjeska u pravilu znači ponovnu izradu te gubitak vremena i novca što može dovesti do frustracija kod svih sudionika. Postoje različite metode određivanja i mjerenja boje u stomatološkoj protetici, ali se sve one mogu svrstati u dvije osnovne grupe: vizualne i instrumentalne.
Vizualno određivanje boje zuba
Vizualno upoređivanje boje temelji se na upoređivanju s nekim poznatim fizičkim standardom koji je prihvaćen kao referentan. U dentalnoj medicini se u tu svrhu koriste ključevi boja. Percepcija boje predstavlja zbir fiziološkog i psihološkog odgovora na podražaj te je stoga nepredvidljiva. Unatoč činjenici da vizuelna metoda određivanja boje ima nedostatke u smislu nepouzdanosti, i subjektivnosti, a popratno i ograničenja samog ključa boja, ipak se najčešće koristi u svakodnevnoj praksi. Na odabir boje utiču brojni faktori poput dobi, pola, iskustva, sposobnosti razlikovanja boje, oblika i površinske teksture zuba, osvjetljenju kao i samom ključu boja. Neki od najčešće korištenih ključeva boja su Vita Classical (Vita Zahfabrik, Bad Säckingen, Njemacka) i Chromascope (Ivoclar Vivadent, Schaan, Liechtenstein). Ovdje će biti prikazan koncept najpoznatijeg ključa Vita Classical. Ovaj ključ 16 boja razvrstava prema nijansi (hue), svjetlini (value) i zasićenosti (chroma). Nijansa ili osnovna boja označena je slovima A, B, C i D. Boje A, npr. sve imaju sličnu nijansu. Svjetlina je označena brojevima 1, 2, 3 i 4. Zadnji parametar je zasićenost ili intenzitet nijanse. Zasićenost i svjetlina su u obrnuto proprcionalnom odnosu. Boje su kodirane oznakama A1, A2, A3, A3,5, B1 itd. Veći brojevi na ključu boja označavaju veću zasićenost, a manje vrijednosti veću svjetlinu.
Postupak:
Boju je najbolje određivati pri dnevnom svjetlu između 12 i 15 sati u smjeru sjevera. Budući da je taj zahtjev teško poštovati u svakom trenutku, u ordinaciji ili laboratoriju se može koristiti korigovano osvjetljenje na način da su fluorescentne cijevi kalibrirane na 6500 °K. Ova temperatura najpribližnija je temperaturi dnevne svjetlosti i pomaže nam da isključimo svjetlost kao faktor umanjenja kvaliteta poklapanja boja. Ako boju određujemo klinički, najbolje ju je određivati na samom početku posjeta, prije ikakvih intervencija, jer se njima mogu isušiti zubi što može uticati na boju. Istovremeno dolazi do zamora oka kliničara. Kad se radi o pacijenticama, potrebno je prije određivanja boje skinuti ruž sa usana zbog uklanjanja ometajućih faktora. Ključ boja se drži paralelno sa zubima te se pronalazi boja koja najbolje odgovara zubu. Zub ne bi trebalo promatrati duže od pet sekundi. Preporučljivo je zatim jednu minutu gledati u plavu površinu kako bi se izoštrila percepcija žutih tonova. Šifra odabrane boje se pamti ili bilježi i prenosi zubnom tehničaru. Preporučljivo je provjeriti je i pod drugim osvjetljenjima kako bi se potvrdio izbor.
Instrumentalno određivanje boje zuba
Instrumentalnim određivanjem boje zuba eliminiše se subjektivnost te se smatra pouzdanijom i ponovljivijom metodom. Postoje različite vrste uređaja, a u dentalnoj medicini se najčešće koriste kolorimetri i spektrofotometri. Kolorimetar je uređaj koji mjeri tristimulusne vrijednosti boja (na način sličan ljudskom doživljaju boja), u pravilu podešenom prema krivulji standardnog promatrača. Mjerenje boja kolorimetrom temelji se na upoređivanju ispitivane boje s bojom nastalom u kolorimetru miješanjem osnovnih boja aditivne sinteze, prema Grassmanovim zakonima. Većina kolorimetara prikazuje vrijednosti u jednom od prostora boja. Jedna od najvažnijih prednosti kolorimetra je da omogućava izračunavanje razlike boja, na temelju razlika u svjetlini, nijanse i zasićenosti. Glavni nedostatak je što su ograničeni na standardnog promatrača i na samo jedan standardni izvor svjetla pa ne mogu provjeriti da li se dva različita uzorka boja vizualno poklapaju pod različitim izvorima svjetla. Predstavnik ove skupine u dentalnoj medicine je ShadeVision (X-Rite, Grand Rapids, SAD). Spektrofotometar je uređaj koji mjeri promjene u refleksiji, transmisiji ili zračenju, u intervalima, duž valnih dužina vidljivog dijela spektra. Predstavnici u dentalnoj medicini su Easyshade (Vita Zahnfabrik, Bad Säckingen, Njemačka) i SpectroShade Micro (MHT, Verona, Italija).
Ovdje će biti prikazan rad sa spektrofotometrom Spectroshade Micro.
Postupak:
Doba dana ili svjetlo u ordinaciji kod ove metode ne igraju ulogu. Prije upotrebe uređaj je potrebno kalibrirati prislanjanjem nastavka na bijelu i zelenu pločicu na postolju. Uređaj potom javlja da je spreman za mjerenje te se oralni nastavak naslanja na zub koji se mjeri. Rezultati se unutar nekoliko sekundi prikazuju na zaslonu uređaja te odgovaraju odabranom ključu boja koji se prethodno instalira. Pomoću ovog instrumenta može se identifikovati boja cijele površine zuba ili prema trećinama (cervikalna, srednja i incizalna). Takođe se površina može analizirati po segmentima. Slike i krajnji rezultati mogu biti pohranjeni na sam uređaj ili preneseni na računar putem USB-a , a mogu se takođe slati putem elektroničke pošte u laboratorij.
Izvor: Sonda
