Primjena jonizujućeg zračenja u medicinske svrhe moguće je samo ako doktor odgovarajuće specijalnosti odobri dijagnostički postupak odnosno ako procjeni da postoji medicinska opravdanost njegove primjene:
- Radiografske procedure se smiju izvoditi samo sa apsolutno ispravnom aparaturom. Kontrolu zračne ispravnosti treba provjeravati jednom godišnje, a svake druge godine provjerava se i električna ispravnost rendgen aparata. Kontrola ispravnosti aparata neophodna je i poslije svake popravke, zamjene rendgenske cijevi, mjenjanja mjesta aparata u rendgen kabinetu, građevinske adaptacije prostorija rendgen kabineta.
- Svako radiografisanje treba izvoditi sa što kraćim vremenom ekspozicije.
- Izlaganje trudnica izvorima jonizujućeg zračenja izvodi se samo u izuzetnim slučajevima. Apsolutna zabrana odnosi se na period prvih 15 nedjelja trudnoće, kada se plod nalazi u fazi organogeneze. Poslije ovog perioda radiografisanje se može obaviti uz potpunu primjenu mjera radiološke zaštite pacijenata. Ovakve mjere podrazumjevaju da se sa obje strane tijela trudnice, dakle , i sa strane tijela okrenute izvoru x-zraka i sa strane okrenute projekcionoj ravni, postavi zaštitna kecelja ekvivalenta zaštite od najmanje 0,5 mm olova. Uloga zaštitne kecelje koja je postavljena sa strane okrenute projekcionoj ravni jeste da spriječi da x-zraci koji se reflektuju od metalnih i dugih površina predmeta koji se nalaze iza pacijenta dospiju do tijela trudnice. Radiografisanje pri kojima se koristi niži napon struje u rendgenskoj cevi (50-60kV) , kakav je na primjer onaj pri radu dental -aparata, u trudnoći nisu dozvoljena. „Meke” x-zrake , koji nastaju u rendgenskoj cijevi pri nižim naponima električne struje u rendgenskoj cijevi, tkiva organizma lako upijaju, zbog čega su štetni efekti jonizujućeg zračenja izraženiji.
- Osobe ženskog pola u fertilnom periodu treba izlagati jonizujućem zračenju u dijagnostičke svrhe samo u prvih 10 dana od početka menstrualnog ciklusa, kada je mogućnost postojanja trudnoće najmanja (takozvano „pravilo 10 dana”).
- U toku radiografisanja glave, kada napon struje u rendgenskoj cijevi ne prelazi 75 kV, kakva su na primjer, radiografisanja zuba dental-aparatom ili radiografisanja vilica panoramiks- aparatom, pacijent mora obavezno imati na sebi zaštitnu kecelju kakva je predviđena za zaštitu pacijenata u toku izvođenja intraoralnih radiografskih metoda. Preporučljivo je da u toku izvođenja nekog od intraoralnih radiografskih metoda pacijent osim kecelje nosi i zaštitni okovratnik koji efikasno štiti organe vrata od dejstva jonizućeg zračenja. Pri radiografisanjima u toku kojih je napon struje u rendgenskoj cijevi u rasponu od 75 do 125 kV (ekstraoralni radiografski metodi), zaštita pacijenta se ostvaruje primjenom zaštitne kecelje čiji je ekvivalent zaštite 0,5mm olova. Na koji će način zaštititi pacijenta u ovom slučaju, tehničar odlučuje neposredno prije radiografisanja imajući u vidu radiografsku tehniku koju je potrebno izvesti. Pravilo je da kecelja prekriva sve djelove tijela koji se nalaze izvan zračnog polja određenog vizirom blende . U toku izvođenja ortopantomografskog metoda pacijent mora biti zaštićen zaštitnom „pončo” keceljom, koja prekriva veću površinu tijela u odnosu na kecelju koja se koristi pri radiografisanju dental-aparatom.
- U toku radiografisanja zuba dental-aparatom kada napon ne prelazi 60 kV, rastojanje između fokusa rendgenske cevi i površine kože lica pacijenta treba da bude od 100 do 200 mm što obezbjeđuje bakelitni konus dental-aparata. Kada je napon veći od 60 kV tubus treba da obezbjedi distancu od 200mm najmanje. Minimalna distanca kod ekstraoralnih metoda radiografisanja glave je 45 cm, a kod panoramskih radiografisanja vilica 15 cm.
- Veličina zračnog polja treba da bude što manja. Pri radiografisanju zuba dental-aparatom zračno polje na površini kože lica pacijenta ima oblik kruga čiji prečnik ne smije biti veći od 63mm. Pri izvođenju ekstraoralnih radiografskih metoda standardnim dijagnostičkim rendgen-aparatom (preko 60kV) veličina zračnog polja je primarnim branama i zastorima određena veličinom radiografisanog organa. Primjenom savremenih digitalnih rendgen dental-aparata zračenje koje emituje aparat je znatno smanjeno (i za 90%), vrijeme ekspozicije je kraće, rasipanje rendgenskih zraka je svedeno na minimum, redukovano je zračno polje, a doza zračenja je smanjena. Sve to dovodi do smanjenja izloženosti pacijenta zračenju na najmanju moguću mjeru. Pri snimanju ovim aparatima takođe je neophodno primjeniti sve mjere zaštite od jonizujućeg zračenja.
Izvor: stomatolog
