Primjena lokalne anestezije je neizostavan dio savremene stomatologije koja pacijentu osigurava bezbolnost, a stomatologu pruža mogućnost neometanog rada. Iako su lokalni anestetici sigurni lijekovi ako se upotrebljavaju prema preporukama, uvijek postoji opasnost od komplikacija i neželjenih reakcija. Poznavanje i prepoznavanje potencijalnih poteškoća pridonosi boljem razumijevanju djelovanja lokalnih anestetika i pacijenta i stomatologa. Zbog uticaja različitih faktora, djelovanje lokalne anestezije neće uvijek biti odgovarajućeg obima i snage.
Kako prepoznati djeluje li lokalna anestezija dobro?
Lokalna anestezija koristi se u svim stomatološkim disciplinama, a dvije najčešće tehnike su lokalna infiltracijska anestezija (tzv. pleksus-anestezija), koja se najviše daje prilikom zahvata u gornjoj čeljusti, i provodna anestezija (tzv. mandibularna anestezija), koja se najčešće primjenjuje pri izvođenju zahvata u donjoj čeljusti. Stoga će se odgovor na pitanje iz naslova odnositi na te dvije tehnike.
Osjećaj utrnulosti i bezbolnosti područja na kojem treba izvesti stomatološki zahvat je najbolji znak uspješnog djelovanja lokalne anestezije. U gornjoj čeljusti je to područje manje jer je pod anestezijom samo područje neposredno uz korijen(ove) zuba na kojem će se raditi. Bezbolnost se provjerava laganim ubadanjem stomatološke sonde u sluznicu iznad korijena zuba, pažljivim započinjanjem bušenja zuba ili primjenom odgovarajućih toplinskih ili električnih testova. U donjoj čeljusti se zbog debljine kosti anestetik najčešće ne aplicira uz sam korijen zuba nego se anestezira izlazište donjega alveolnog živca na unutarnjoj strani uzlaznog kraka donje čeljusti. Primjenom anestetika na to mjesto anesteziraju se svi zubi s te strane donje čeljusti te pripadajuća sluznica i polovina usne. Osjećaj utrnulosti polovine usne sa strane s koje je primijenjen lokalni anestetik razmjerno je pouzdan pokazatelj da je anestezija djelotvorna. Ipak, evidentirani su slučajevi kada je usna utrnula, ali su prvi donji kutnjaci i dalje ostali neanestezirani.
Prije primjene lokalnog anestetika, pacijent je dužan upoznati stomatologa s eventualnim prethodnim iskustvima prilikom primanja anestezije, uključujući lokalne i sistemske komplikacije. U pacijenata koji su već imali problema s anesteziranjem, poput usporenog nastupanja bezbolnosti ili njezina potpunog izostanka, postoji mogućnost da djelovanje anestetika ponovno bude usporeno.
Početak djelovanja i trajanje lokalne anestezije
Anestetsko djelovanje infiltracijske anestezije kod zuba gornje čeljusti nastupa za od 2 do 5 minuta nakon deponiranja anestetika i ograničeno je samo na područje oko anesteziranog zuba. Uporedi li se s mandibularnom anestezijom, trajanje te anestezije znatno je kraće i zavisno o vrsti anesteziranog zuba i vrsti anestetika može biti od 10 do 60 minuta.
U većini slučajeva anestetsko djelovanje mandibularne anestezije započinje od 5 do 19 minuta od trenutka davanja anestetika. Utrnulost usne nastupa nešto prije i to za od 3 do 6 minuta. Utrnulost će brže nastupiti na stražnjim zubima (kutnjaci) nego na prednjim zubima (sjekutići). Utvrđeno je da kod 12 – 20% pacijenata anestezija djeluje sporije, pa će potpuna utrnulost nastupiti tek nakon 20 minuta, a kod 8 % pacijenata tek nakon 30 minuta. Zavisno od vrste korištenog anestetika, mandibularna anestezija traje od 2 do 3 sata. Dok anestezija ne prestane djelovati, a zbog nedostatka osjećaja boli, treba paziti da prilikom žvakanja ne dođe do mehaničkog oštećenja sluznice obraza.
Faktori koji utiču na djelovanje lokalne anestezije, a povezani su s pacijentom
Kod pojedinih pacijenata lokalna anestezija neće biti dovoljno učinkovita zbog postojanja genetski određenih faktoraa koji utiču na metabolizam i djelovanje lokalnog anestetika u organizmu.
Istraživanja su pokazala da zbog mutacija na receptoru MC1R koji učestvuje u prijenosu bola kod prirodno crvenokosih osoba može postojati pojačana osjetljivost na bol, a posebno kod žena. To znači da kod takvih osoba uobičajene doze anestetika neće biti dovoljno učinkovite i da će postizanje bezbolnosti biti otežano.
Osim toga, istraživanje Morina i saradnika pokazalo je da žene bol doživljavaju intenzivnije nego muškarci. S druge strane, muškarce više nego žene uznemiruje dugotrajna bol slabog intenziteta. Na percepciju boli znatno utiče i strah od stomatološkog zahvata koji je izraženiji u žena. Osobe s izraženim strahom od stomatološkog zahvata puno je teže uspješno anestezirati. Smatra se da niti menstrualni ciklus niti djelovanje oralnih kontracepcijskih sredstava nemaju uticaja na učinkovitost lokalnih anestetika.
Kod starijih osoba djelovanje lokalnih anestetika nastupa brže nego kod mlađih osoba. Osim toga, stariji pacijenti bolje podnose bol od mlađih.
Kod alkoholičara postoji pojačana osjetljivost na bol te je ujedno uočeno i slabije djelovanje lokalne anestezije. Kod izliječenih alkoholičara učinak lokalnih anestetika je jednak učinku kao kod ostalih osoba.
Trudnoća, dojenje i lokalna anestezija
Trudnice, pogotovo u prvom tromjesečju trudnoće, trebaju odgoditi složenije stomatološke zahvate, pogotovo one operacijske naravi. Ipak, ako su stomatološki zahvati nužni, uvijek treba dobro procijeniti omjer potencijalne štete i koristi. S obzirom na to da se lokalni anestetici ne testiraju na trudnicama i kako ne postoje vjerodostojni podaci o njihovu uticaju na ljudsku trudnoću i fetus, proizvođači anestetika se zbog pravnih razloga ograđuju od neželjenih učinaka. Ipak, određena testiranja anestetika provode se na životinjama te se anestetici klasifikuju s obzirom na njihov potencijalni učinak na trudnoću. Većina uobičajenih anestetika smatra se sigurnima za upotrebu tokom trudnoće.
Kod dojilja, lokalni anestetici mogu prijeći u mlijeko u vrlo malim, zanemarivim količinama. Ako postoji strah od štetnog djelovanja anestetika na dijete, takvo mlijeko treba odstraniti pumpom za izdajanje.
Najbolji način za izbjegavanje tih poteškoća je pravilno i redovno provođenje oralnohigijenskih mjera te posjećivanje stomatologa kako bi se orodentalni problemi riješili dok su u početnoj fazi i tako izbjegla potreba za složenijim zahvatima.
Kardiovaskularne bolesti i lokalna anestezija
Većina lokalnih anestetika širi krvne žile pa ih krvna struja brzo odstranjuje s mjesta primjene. Da se to spriječi, lokalnim anesteticima dodaje se vazokonstriktor i to najčešće adrenalin, noradrenalin i korbardin. Adrenalin (epinephrin) se obično daje u razrjeđenju1:100 000 ili 1:80 000, a maksimalna jednokratna doza za odraslu osobu je 1 mg. Time se: produžava vrijeme trajanja lokalne anestezije jer anestetik duže ostaje na mjestu primjene; smanjuje toksičnost jer je resorpcija usporena; područje koje je anestezirano manje krvari.
Lokalni anestetici s vazokonstriktorom trebaju se pažljivo primjenjivati na osobama s kardiovaskularnim bolestima, a kontraindukovani su pri angiospazmu, aterosklerozi, hipertoniji, tireotoksikozi i feokromocitomu jer mogu dovesti do porasta krvnog pritiska. U situacijama kada se procijeni da vazokonstriktor može izazvati neželjeno djelovanja na kardiovaskularni sistem, treba koristiti anestetik bez njega te se eventualno konsultovati s pacijentovim ljekarom. Uvijek treba voditi računa i o mogućoj interakciji anestetika odnosno vazokonstriktora s drugim lijekovima koje pacijent uzima, poput antidepresiva, beta-blokatora, lijekova za liječenje Parkinsonove bolesti, inhibitora monoaminooksidaze i slično.
Izvor: zdrav-zivot.com.hr
