Home / AKTUELNOSTI IZ STOMATOLOGIJE / Matične stanice dentalnog porijekla

Matične stanice dentalnog porijekla

Današnja stomatologija klinički problem gubitka zuba rješava protetskim nadoknadama ili implantatima. Iako ove nadoknade služe svrsi, tako je korištenje proteza povezano sa komplikacijama kao što su protetski stomatitis i traumatski ulkusi. Upotreba zubnih implantata takođe ima nedostatke i može dovesti do neuspjeha zbog mnogih faktora koji ometaju oseointegraciju. S obzirom na napredak u biologiji matičnih stanica, istraživanja za prevladavanje tih nedostataka se kreću ka regeneraciji zuba matičnim stanicama. Glavni koncept regeneracije je oponašanje procesa razvoja prirodnih zuba pomoću matičnih stanica.

Matične stanice imaju sposobnost samoobnavljanja. Upravo zato zauzimaju važno mjesto u regenerativnoj medicini. U organizmu postoji više izvora matičnih stanica. Potraga za alternativnim izvorima matičnih stanica dovela je do pronalaska dentalnih matičnih stanica.

Izolirano je 5 različitih vrsta stanica:

  1. matične stanice zubne pulpe (DPSCs);
  2. matične stanice mliječnih zuba (SHEDs);
  3. matične stanice apikalne papile (SCAPs);
  4. matične stanice parodontnog ligamenta (PDLSCs);
  5. matične stanice dentalnog folikula (DFPCs).

Iako su mliječni zubi najdostupniji izvor dentalnih matičnih stanica, vrlo malo pacijenata ih ima pohranjene  jer je njihova izolacija i skladištenje relativno nova usluga. Najveći broj istraživanja o ovoj temi usmjeren je na matične stanice zubne pulpe  za primjenu u regenerativnoj endodonciji za regeneraciju pulpe kao i za poticanje stvaranja obnovljivog dentina kod otvorene pulpe. Regenerativna endodoncija daje sve više izgleda za pretvaranje avitalnog zuba u vitalni zub. Cilj joj je zamijeniti patološki promijenjenu pulpu funkcionalnom pulpom. Istraživanja i na ostalim dentalnim matičnim ćelijama pokazuju benefite u regenerativnoj parodontologiji kao moguć dodatak određenim postupcima, npr. vođenoj regeneraciji tkiva.

Razvoj u istraživanju matičnih stanica napreduje vrlo brzo, no postoje određene prepreke koje je potrebno prevladati prije korištenja matičnih stanica u kliničkoj praksi. Matične stanice donijet će velik napredak u liječenju zubnog karijesa, bolesti parodonta, regeneraciji oralne sluznice, zubne pulpe, žlijezda slinovnica kod pacijenata s kserostomijom i ostalih kranofacijalnih struktura. U budućnosti ordinacija dentalne medicine može postati „bankom matičnih stanica― za pacijenta koji kasnije u životu zatreba novu kost, zub ili neko dugo oralno tkivo. Doktor dentalne medicine može biti uključen u ekstrakciju, sakupljanje i pohranu matičnih stanica iz zuba svog pacijenta. No, da bi u potpunosti učestvovali u ovoj novoj ulozi potrebna je edukacija o mogućnostima primjene, kliničkoj upotrebi i pohrani matičnih stanica.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*

Scroll To Top