Glavno svojstvo probiotika koji se koriste u usnoj šupljini je njihova sposobnost prianjanja za površinu struktura usne šupljine i kolonizacija. Najčešće ispitivani oralni probiotici su laktobacili.
Parodontne bolesti klasifikuju se u dva glavna tipa, kao gingivitis i parodontitis. Gingivitis je upala gingive, a parodontitis nastaje napredovanjem bolesti u dublja tkiva s razvojem značajnog oštećenja potpornog tkiva uključujući alveolarnu kost.
Glavni patogeni mikroorganizmi povezani s parodontitisom su Porphyromonas gingivalis, Tannerella forsythia, Treponema denticola i Aggregatibacter actinomycetemcomitans. Ove bakterije imaju brojne virulentne faktore koji im omogućavaju kolonizaciju subgingivnog prostora i izbjegavanje imunološkog odgovora domaćina što za posljedicu ima oštećenje tkiva.
Cilj upotrebe probiotika u terapiji parodontitisa je inhibiranje specifičnih patogenih mikroorganizama ili mijenjanje imunološkog odgovora domaćina. Prvo istraživanje koje je koristilo probiotike u terapiji različitih oblika parodontne bolesti dovelo je do značajnih rezultata. Pacijenti su lokalno liječeni sa sojem laktobacilusa, a kod većine je došlo do značajnog poboljšanja. Naučnici su napravili epidemiološko istraživanje povezanosti parodontnog zdravlja i konzumiranja mliječnih proizvoda. Osobe koje su redovno konzumirale jogurt ili pića s mliječnom kiselinom imale su bolje parodontološke parametre (smanjena dubina džepova i gubitak epitelnog pričvrstka). Takođe su uočili blaži oblik gingivitisa i smanjeno krvarenje nakon što su pacijentima davali Lactobacillus reuteri.
Iako postoje ohrabrujući rezultati vezani uz korištenje probiotika u terapiji parodontnih bolesti, još uvijek ima prostora za istraživanje na većim grupama ispitanika, kao i istraživanje mehanizama djelovanja probiotika.
