POSTEKSTRAKCIJSKA BOL (dolor post extractionem) je, bez sumnje, jedna od najneprijatnijih komplikacija nakon ekstrakcije zuba. Na ovoj problematici je mnogo rađeno, a radi se i danas. Međutim, i dalje ostaje niz nerazjašnjenih pitanja i nedefinisanih stavova vezano za ovu neugodnu pojavu.
Stručni naziv za ovo stanje je “alveolitis”, a predstavlja poremećaj zarastanja rane nakon vađenja nekog zuba, tj. poremećaj stvaranja krvnog ugruška na mjestu ekstrahovanog zuba.
Iako alveolitis za stomatologe ne predstavlja veliki problem, neprijatna je komplikacija za pacijenta. Karakteriše se izraženim bolovima i velikom osjetljivošću, i to na najmanju gesstikulaciju, mimiku lica i termički nadražaj. U literaturi je poznat i kao “dru socket”, tj. suva alveola. Njegova frekvenca, prema zvaničnim istraživanjima, iznosi 1,2 – 2% slučajeva nakon ekstrakcije zuba.
Najveći broj izvora objavljuje da se češće javlja nakon vađenja molara u donjoj vilici, poslije teškog vađenja i dugotrajnog rada u kosti, kao i usljed ispiranja rane. Takođe, češće se javlja kod žena.
Klinička slika kod alveolitisa
Klinička slika alveolitisa sa svim simptomima najčešće se ne opaža u prva dva dana nakon ekstrakcije zuba i javlja se dva do tri dana nakon vađenja. Najupečatljivija promena je, pored intezivnog bola, odsustvo normalnog koaguluma tj. krvnog ugruška u alveoli u kojoj je bio zub. Alveola je ispunjena ili slabim, sivim ugruškom neprijatnog mirisa ili je potpuno prazna, te je eksponirana kost. Upravo ova činjenica objašnjava zašto je ovo veoma bolna komplikacija. Kako se u zidovima alveole nalaze nervni završeci, ukoliko ne budu pokriveni krvnim ugruškom, biće veoma bolni i na najmanji podražaj. Ono što je najbitnije da pacijenti znaju za alveolitis jeste da on NE predstavlja infekciju.
Alveolitis je, u suštini, poremećaj u stvaranju zdravog koaguluma. Etiologija nastanka alveolitisa još se u potpunosti ne zna. Zbog toga što se ne zna uzrok alveolitisa, samim tim se ne mogu ni preduzeti mjere kojima bismo spriječili njegov nastanak. Pri vađenju zuba uvijek zub treba ukloniti sa što manje traume po kost i okolna meka tkiva. Tada se smanjuje mogućnost da dođe do poremećaja krvarenja (što je neophodno pri obrazovanju normalnog koaguluma) jer se većina teorija oslanja na to da je upravo taj problem uzrok alveolita. Postoje neke teorije o poremećaju cirkulacije u alveoli ali ni jedna od teorija nije u potpunosti potvrđena.
Kako spriječiti pojavu alveolitisa?
Neophodno je da stomatolog, poslije vađenja zuba, sačeka da se alveola ispuni krvlju, a ne pljuvačkom. Ako je aveola suva neophodno je isprovocirati krvarenje. Kao što je već rečeno, alveolitis predstavlja poremećaj organizma da stvori u datom trenutku normalan koagulum. Alveola je ispunjena raspadnutim i rastresitim koagulumom, koji je prljavo sive boje, neprijatnog mirisa i koji se vrlo lako kida pincetom (alveolitis exudativa), mada alveola može da bude i potpuno prazna (alveolitis sicca). Sve intervencije koje se rade u smislu liječenja alveolitisa, a to su uklanjanje “lošeg” koaguluma, ispiranje alveole, provociranje krvavljenja (zarad stvaranja novog koaguluma) kao i postavljanje medikamenata, rade se uz upotrebu lokalne anestezije.
Prije postavljanja dijagnoze alveolitisa ponekad je potrebno napraviti rendgen snimak alveole da bi se isključilo prisustvo zaostalog korijena, stranog tijela ili koštanog sekvestra. Iako alveolitis sam po sebi ne izaziva neke ozbiljnije komplikacije, bol, zbog svog intenziteta, uveliko ometa svakodnevne aktivnosti pacijenta, pa ga je potrebno liječiti.
Cilj terapije alveolitisa
Cilj terapije alveolitisa je formiranje vitalnog, elastičnog i kompaktnog koaguluma koji treba u potpunosti da ispunjava ranu i smanji neprijatan bol pacijentu. To se postiže uklanjanjem dijelova raspadnutog koaguluma iz alveole kiretom, isprovocira se krvarenje sa koštane površine alveole. Rana se ispira mlakim fiziološkim rastvorom, a u alveolu se aplikuje neko medikamentno sredstvo koje će smanjiti ili suzbiti bol, obično neki medikament koji se resorbuje (na primer Alvogyl) ili jodoform – traka nakvašena rastvorom Chlumskog. Dobri rezultati postižu se i primjenom infracrvenih zraka (soluks lampa) 3 do 5 dana, u trajanju 10 do 15 min.
dr stom. spec. oralne hirurgije Svetlana Mlađenović