Termin “alveolama pioreja” (parodontitis piorrhoica) dolazi od grčkog puon (gnoj) i reo (teći) i označava izlaženje gnojnog sadržaja iz desni. Alveolama pioreja nije sama po sebi bolest, kao što je prošireno mišljenje, nego zajednički simptom određenih poremećaja parodoncijuma.
Zubi su, u fiziološkim uslovima, čvrsto fiksirani za gornju i donju vilicu putem kompleksa struktura koje su usko povezane s gledišta funkcije i kliničkog ponašanja, tzv. parodoncijum. Te strukture u normalnim uslovima imaju sposobnost uravnotežavanja značajnih pritisaka na zube za vrijeme žvakanja (70-80 kg za kutnjake), Zahvaljujući kompleksnom sistemu raspoređivanja težine i amortizacije snage, koji jako podsjeća na mehanizam hidraulične prese.
Postoje faktori koji umanjuju tu čvrstoću, te omogućuju nastanak parodontopatija.
Lučenje gnoja na ivicama desni se pojavljuje kod raznih upala, ali to se već može nazvati alveolarna pioreja.
Kada je bolest u naprednom stadijumu, pacijent je može lako uočiti. Desni su jako crvene, ponekad čak i plave i često krvare. Blagim pritiskom na ivicu desni uzrokuje se izlazak gustog gnojnog sadržaja iz desni. Zubi oboljelog izgledaju kao da su produženi, te nepravilno raspoređeni i pomaknuti s dosadašnjeg mjesta.
Promjene se najprije uočavaju na prednjim zubima. Lijekar može pregledom otkriti klimavost zuba i nepravilnosti na patološkom, gingivalnom džepu, koji je dublji, proširen, nepravilan i ispunjen gnojem. Rendgenom se utvrđuje da li je prisutan vertikalni ili horizontalni paradontitis, te stadij bolesti. Kod većine pacijenata bol nije prisutna, ali ako postoji, onda je uzrokovana mehaničkim podražajima.
Česti su slučajevi pojave alveolarna pioreje kod osoba koje imaju potpuno, naizgled zdrave zube, bez karijesa.
Uzrok nastanka alveolarne pioreje, još uvijek je nepoznat. Neki od uzroka na koje se sumnja su: probavne smetnje, bolesti krvi i neravnoteža hormona.
Kraljnji ishod bolesti je najčešće ispadanje svih zuba, ali bolest se ipak mora liječiti. Adekvatna terapija usporava razvoj bolesti. U većini slučajeva je potrebno ukloniti kamenac sa zuba, a kod težih slučajeva se pristupa i hirurškoj intervenciji na desnima.
Kod nekih pacijenata pomaže i masaža desni i aktinoterapija, odnosno izlaganje sunčevim ili ultraljubičastim zrakama. Pacijent mora održavati strogu higijenu usta, te unositi u organizam vitamine B, C i E.
Izvor: ordinacije.info
