Makrodontima se nazivaju zubi kojima je povećana jedna dimenzija ili cijeli zub, više zuba ili svi zubi u denticiji. Prava makrodoncija je stanje gdje su svi zubi povećani, ali nemaju druge morfološke promjene. Relativna makrodoncija je opisana kada su zubi normalne veličine, ali su dimenzije čeljusti smanjene pa se čini da su zubi makrodontni . Pojam makrodoncije različit je za žene i muškarce jer zbog polnog dimorfizma muškarci imaju zube veće dimenzije. Makrodoncija je vrlo rijetka i smatra se da je posljedica genetskih i spoljnih faktora dok je izolovana makrodoncija jednog zuba nepoznate etiologije. Makrodontni zubi mogu izgledati kao dvostruki zubi, ali to su dva različita termina koja ne bi trebalo mijenjati. Posljedica makrodoncije je zbijenost zuba, što zahtijeva ortodontsku terapiju uz vađenje zuba.
Mikrodoncija je smanjenje dimenzija zuba, često uz promjenu morfologije. Redukovana je dimenzija jednog zuba, nekoliko zuba ili je cijela denticija smanjene veličine. Prava mikrodoncija pojavljuje se u sklopu nekih sindroma i vrlo je rijetka. Uz redukciju dimenzija, zubi mogu biti i morfološki redukovani – konični zubi. Relativna mikrodoncija je stanje u kojem su dimenzije čeljusti velike, a zubi su mali stoga se čine mikrodontnima. Mikrodontni su najčešće gornji bočni sjekutići i treći kutnjaci. Mikrodoncija se nasljeđuje genetski, ali pojavljuje se i kod djece rođene prerano te kod djece koja su bila izložena radioterapiji i hemoterapiji. Konični i smanjeni bočni sjekutići predstavljaju estetski problem koji se može riješiti nadogradnjom koničnih sjekutića kompozitnim materijalom i oblikovanjem krune.
