Površina zubne gleđi pokrivena je organskom naslagom koja se zove pelikula. Pelikula je tanka i prozirna glukoproteinska naslaga na zubima bez bakterija, koja se stvara već 30 minuta nakon pranja zuba. Na pelikulu se vremenom natalože ugljenihidrati iz hrane i bakterije, zbog čega zadeblja i postupno nastaje jedinjenje koje nazivamo plak. Bakterije koje naseljavaju plak čine normalnu floru usne duplje, a među njima najvažnije su Streptococcus mutans i Lactobacillus. Te bakterije pretvaraju šećere iz hrane u slabe organske kiseline (npr. mliječnu), koje zatim prodiru kroz plak do površine zuba i izazivaju demineralizaciju. Ako demineralizacija traje dugo, posljedično može nastati karijes.
Dentalni plak čvrsto prianja za zub i ne može se isprati mlazom vode, nego se mora mehanički očistiti zubnom četkicom. Naime, plak se počinje formirati neposredno nakon pranja zuba, a može se osjetiti tako da se jezikom pređe preko površine zuba i ako ona nije glatka, znači da plak postoji. Pojedina mjesta na zubu zbog njegovih anatomskih osobina olakšavaju nakupljanje plaka. Ta mjesta su:
- vrat zuba
- bočne površine zuba, ispod kontaktnih tačaka
- fisure kao dijelove griznih površina
Plak je obilniji ako se uzima kašasta, mekana i ljepljiva hrana bogata ugljenim hidratima (slatkiši, bijeli hljeb, šećereno voće). Suprotno tome, tvrda i sirova hrana (sirovo voće i povrće, crni hljeb), svojom konzistencijom, ali i mehaničkim djelovanjem smanjuju stvaranje i sakupljanje zubnog plaka.
U razvijenim zemljama sve se više stavlja akcenat na prevenciju karijesa, a ne na liječenje. Zbog toga je važno održavanje redovne i temeljne oralne higijene, jer samo tako možemo preventivno da djelujemo na zubni karijes, jednu od najraširenijih bolesti u svijetu. Karijes zahvata sve populacije i sve starosne kategorije. Druga linija odbrane je redovna posjeta stomatologu i profesionalno uklanjanje mekih i tvrdih zubnih naslaga i poliranje zuba.
