Uzroci gubitka zuba mogu biti različiti. Do gubitka zuba može doći zbog traume na način da se ne može protetski sanirati te je potrebna ekstrakcija. Takođe, karijesna lezija može biti toliko opsežna da nakon čišćenja lezije zub nije moguće protetski sanirati. Jedni od uzroka mogu biti koštani defekti kao posljedica velikih cista, parodontopatija kao i poremećaji u razvoju i nicanju zuba. Svaki dugotrajan nedostatak zuba dovodi do resorpcije kosti te tako otežava i sužava terapijske mogućnosti liječenja bezubosti.
Gubitak zuba u frontalnom području, osim što je veliki estetski problem, dovodi do toga da osoba ima problema s izgovorom riječi te otežanim uzimanjem hrane pa je stoga i fonetski i funkcijski problem.
Pri gubitku zuba, osim estetskih, mogu nastati i brojni funkcionalni problemi. Traumatska okluzija za posljedicu ima pomicanje i rasklimavanje ostalih zuba. To dalje vodi u začarani krug daljnjeg gubitka zuba. Tako, izrastanje zuba antagonista u nesanirani prazan prostor može dovesti do sniženog zagriza, prisilnog zagriza, parafunkcija i smetnji u govoru. Protetskim rješavanjem bezubosti uspostavlja se ravnomjeran prijenos sila žvakanja i onemogućavaju se negativne posljedice bezubosti.
Bezubost se danas sve više sanira implantatima. Indikacije za implantoprotetsku terapiju mogu biti od potpune bezubosti pa do nedostatka jednog zuba. Nakon ugradnje implantat se može opteretiti imedijatno ili odgođeno, a svaki način ima svoje prednosti i nedostatke. Privremeni rad može se izraditi odmah nakon ugradnje u prednjoj regiji što je danas izuzetno važno jer je pacijentima estetika vrlo bitna u svakodnevnom funkcionisanju i socijalnoj interakciji. Učvrstiti se može cementiranjem ili vijčanom vezom. Svaka ima prednosti i nedostatke, a na terapeutu je da procijeni koju od te dvije metode će upotrijebiti i koja je za pacijenta bolja opcija.
