Prirodna boja zuba je poput mozaika, koji se proteže od žute, sive do bijele. Taj mozaik je promjenjiv od pacijenta do pacijenta, od zuba do zuba te se sa starenjem pacijenta mijenja. Fiziologija prirodne boje zuba je takva da zapravo zavisi od interakcije svjetlosti s caklinom i dentinom. Privid primarne boje prirodnog zuba nastaje lomom i refleksijom upadne zrake svjetlosti na bezbojnim kristalima cakline i dentina. Jedan dio upadnih zraka svjetlosti reflektuje se od površine zuba, a drugi se dio djelimično apsorbuje. Apsorbovana svjetlost se lomi na samim kristalima čija veličina i struktura određuju nastanak boje.
Fluorescencija je pojava koja daje privid bjeline i svjetlucanja zuba, a nastaje kao posljedica apsorpcije zraka nevidljivog dijela spektra (ultraljubičaste zrake) i njihove spontane emisije u zrake vidljivog spektra (manjih valnih dužina, obično plavog). Zbog većeg sadržaja organskih tvari dentin zuba je fluorescentniji od cakline. Povećanjem stepena fluorescencije smanjuje se zasićenost boje te se povećava svjetlina jer se veća količina svjetla vraća u oko promatrača. Od posebnog značenja kod izrade nadoknada i oponašanja boje prirodnih zuba je da tako postignuta svjetlina nema negativan uticaj na stepen translucencije.
Rani pokušaji u dobijanju „prirodne fluorescencije “ zubne keramike uključivali su unošenje malih količina radija u sastav keramike, ali sada se takva praksa više ne primjenjuje. Umjesto radija uključuju se drugi fluorescentni elementi .
