Do poremećaja temporomandibularnog zgloba (zglob vilice, žvačni zglob) dolazi kada se normalna aktivnost žvačnog sistema prekine nekim događajem, kao što su lokalna ozljeda tkiva, pojačani emocionalni stres, akutne promjene u radu zgloba, dnevni ili noćni bruksizam.
Tačno postavljanje dijagnoze te liječenje temporomandibularnih poremećaja vrlo je kompleksan proces, a simptomi su:
- bol koja se najčešće javlja ispred ušne školjke. Povezana je sa žvakanjem i može se javiti jedostrano ili obostrano,a vrlo često je opisivana kao duboka bol i širi se prema uhu, sljepoočnici, vratu i ramenima;
- Javljaju se zvukovi kod pomicanja zgloba (žvakanja) u obliku pucketanja i krckanja;
- ograničenost pokreta, tj ograničeno otvaranje i zatvaranje usta, povremena zakočenost zgloba.
Nakon postavljanja dijagnoze o disfunkciji TMZ, pacijent dobija upustva i savjete o životnim navikama koje treba korigovati, uz lijekove i fizikalnu terapiju. Kod većine pacijenata dolazi do bitnog smanjenja tegoba ako se pridržava zadatih upustava. Vrlo je bitno da se pacijenti savjetuju i sa specijalistima dentalne protetike, radi izrade okluzalnih udlaga koje služe za usmjeravanje pravilnog položaja mandibule na zube gornje čeljusti (pravilan zagriz) te potpune protetske rehabilitacije (izrade adekvatnih zubnih proteza i nadoknada).
Lijekovi indicirani kod TMP trebaju se uzimati u pravilnim razmacima, kroz određeno razdoblje terapije. Ti lijekovi su:
- nesteroidni antireumatici,
- salicilati (aspirin),
- kortikosteroidi, anksiolitici,
- mišićni relaksansi,
- antidepresivi,
- lokalni anestetici (2% lidocain).
I fizikalna terapija predstavlja važan dio uspješnog rješavanja problema TMP, a uključuje:
- termoterapiju,
- terapiju hlađenjem,
- ultrazvuk,
- transkutanu električnu stimulaciju živaca,
- akupunkturu,
- fonoforezu.
