Home / AKTUELNOSTI IZ STOMATOLOGIJE / Epilepsija i oralno zdravlje

Epilepsija i oralno zdravlje

Epilepsija i oralno zdravlje srijeda

Epilepsija sama po sebi nema direktnog uticaja na oralno zdravlje, međutim lijekovi koji se koriste, kao i stanja poput epileptičnih napada mogu izazvati određene promjene u usnoj šupljini.

Primjena tih lijekova donosi i određene nuspojave, kao npr. hiperplazije, odnosno bujanja zubnog mesa (gingive). Hiperplazija gingive pojavljuje se u 20 do 50% bolesnika. Manifestuje se proširenjem međuzubnih gingivnih papila u kojima dolazi do jakog nakupljanja fibroblasta i kolagenih fibrila. Hiperplazija je obično smještena u prednjim dijelovima usne šupljine i zahvata češće labijalnu ili bukalnu gingivu od lingvalne. Bujanje gingive može biti toliko izraženo da ona prekrije dvije trećine krune zuba, pa nastaju tzv. pseudodžepovi. Takva gingiva, osim što je promijenila svoj oblik, mijenja i boju (izrazito crvena) te postaje vrlo ranjiva i krvari na najmanji dodir. Hiperplastična gingiva, loša oralna higijena, velike naslage plaka i zubnog kamenca te kariozni zubi mogu uvelike pogoršati oralno zdravlje. Hiperplaziju gingive i posljedične štetne promjene dodatno mogu pogoršati traumatska okluzija, malokluzija, stari i loše izrađeni ispuni te protetske nadogradnje (krunice, mostovi, proteze). Osim hiperplastične gingive, na usnama, obraznoj sluznici te jeziku osobe oboljele od epilepsije moguće je pronaći ožiljke koji upućuju na ozljede nastale prilikom nekog od prethodnih napada. Pored toga mogu postojati i frakture kruna zuba (posebno prednjih) do kojih je došlo zbog snažnih kontrakcija mišića za žvakanje.

Epilepsija i posjeta stomatologu

Pacijent, odnosno njegova pratnja uvijek stomatologa trebaju upozoriti na mogućnost epileptičnih napada i upoznati ga s terapijom. Poželjno je stomatologa obavijestiti o posljednjem napadu te opisati njegove karakteristike. Najčešći uzroci epileptičnih napada prilikom posjete stomatologu su: strah, gladovanje (hipoglikemija), stres, umor, bljeskovi svjetla (npr. nepažljivo rukovanje stomatološkom rasvjetom), hipoksija izazvana sinkopom, pojedini lijekovi (npr. lokalni anestetik), alkohol i menstrualno krvarenje. Stoga je preporučljivo da osobe oboljele od epilepsije kod stomatologa dolaze u jutarnjim satima kada su odmorne, te da ne čekaju u čekaonici ordinacije jer čekanje pojačava strah. Stomatologu ne smiju dolaziti gladne, niti smiju prekidati uobičajenu antiepileptičnu terapiju. Oboljeli od epilepsije mogu normalno primati lokalnu anesteziju, ali stomatolog prilikom davanja anestezije takve pacijente treba pratiti s povećanom opreznošću. Naime, strah od injekcijske igle i/ili bolnog zahvata mogu potaknuti epileptični napad. Oboljeli od epilepsije mogu na neki način predosjetiti grand mal napade (aura). Taj predosjećaj može se pojaviti samo nekoliko trenutaka prije početka epileptičnog napada, ali može i mnogo prije (nekoliko sati, pa čak i dana), kada se manifestuje različitim stepenom uznemirenosti i ponašanjem drukčijim od uobičajenog. Prepoznaju li se znakovi koji upućuju na mogućnost epileptičnog napada uoči odlaska stomatologu, posjetu treba odgoditi za neki drugi put.

Epilepsija i oralno zdravlje srijeda1

U slučaju napada u toku intervencije stomatolog pacijentu treba u usta ugurati neki klinasti predmet (npr. deblji smotuljak tkanine). Iz usta treba sve izvaditi, jer sam napad nije životno opasan (osim pri statusu epilepticusu), međutim svaki zaostali instrument ili predmet u usnoj šupljini je potencijalni uzrok gušenja koje može biti smrtonosno. Ponekad se zna dogoditi da zbog snažnih grčeva čeljusnih mišića dođe do ugriza u jezik i nastanka krvarenja. Stoga je dobro, ako je to moguće, da se tokom napada pacijent okrene na bok, kako ne bi došlo do aspiracije i gušenja. Većina epileptičnih napada ne zahtijeva aktivnu intervenciju, jer će se pacijent najvjerojatnije samostalno oporaviti. Sve što tokom napada treba učiniti je spriječiti mogućnost ozljeđivanja i samoozljeđivanja pacijenta. Zato pacijenta treba položiti na pod ili ga ostaviti na stolici, koju treba položiti i nagnuti prema nazad. Ako napad traje duže od pet minuta, treba pozvati hitnu medicinsku pomoć.

Osobe oboljele od epilepsije trebale bi posjećivati stomatologa češće nego zdrave osobe. Naime, zbog često prisutne hiperplazije gingive, gingivitisa, a samim tim i manje učinkovite oralne higijene, dobro je obaviti stomatološki pregled svakih 1 do 3 mjeseca zavisno o stanju usne šupljine. Zube treba prati mekom četkicom, kako bi se lako ranjivo zubno meso što manje iritiralo. Pranje treba biti temeljno i treba trajati oko tri minute, tokom kojih se četkicom prođu sve dostupne plohe svih zuba. Od pomoći mogu biti i posebno oblikovane četkice izrazito male, okrugle glave, promjera oko 5 mm koje lako dospijevaju i u teže dostupna područja usne šupljine.

Ako je epilepsija na odgovarajući način liječena i kontrolisana, posjeta stomatologu se ne razlikuje od posjeta zdrave osobe.

Izvor: zdrav-zivot.com.hr

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*

Scroll To Top