Nakon vađenja iz usta otisak treba pažljivo pregledati prije nego što se pošalje u zubotehnički laboratorij. Posebnu pažnju treba obratiti na slijedeće uobičajene greške:
- Je li otisni materijal pravilno zamiješan i u potpunosti stvrdnut? Ukoliko se vide odvojeni dijelovi (nezamješani) dijelovi osnovnog materijala i reagensa, materijal nije kompaktan, i/ili su neki dijelovi otisnoga materijala stvrdnuti, a drugi nisu, otisak treba ponoviti. Ovakav otisak zasigurno neće precizno „prenijeti informacije“ u zubotehnički laboratorij. Otisni materijal nije kompaktan i postoje dimenzijske promjene.
- Da li se kroz otisak vidi (prosijava) materijal kašike? Najčešće se događa kod nepravilnog izbora veličine kašike ili njene nepoželjne rotacije, te treba biti oprezan kod vrednovanja ovakvog otiska. Ukoliko su obuhvaćene okluzalne plohe svih zuba, te „prosijavanje“ kašike nije u kritičnom prodručju oko prepariranih zuba, tada otisak može zadovoljiti. U protivnom valja ga ponoviti.
- Ima li u otisku nepravilnosti u obliku šupljina (blazni) i/ili nabora? One se izbjegavaju pažljivim kliničkim postupkom (npr. nanošenje materijala štrcaljkom). Međutim, mogu se javiti posebno ukoliko se otisni materijal brzo veže pa se nije u potpunosti stigao rasporediti otisnim područjem. Kod otisaka alginatom češće su pojave zraka zbog načina mješanja i mekoće materijala koji ne istiskuje mjehuriće zraka iz područja kojeg otiskuje. Posebno treba pregledati otisak i odrediti gdje se nepravilnosti nalaze. Ukoliko su dalje od gingivalnog ruba prepariranog zuba i manje veličine otisak još može zadovoljavati.
- Je li otisni materijal obuhvatio u dovoljnom iznosu i debljini sve predjele koje smo željeli otisnuti? Veoma je bitno da otisnemo područje gingivalne preparacije. Ukoliko je otisak u ovom segmentu „prekratak“ i gingivalni rub preparacije nije u potpunosti prikazan ne možemo očekivati ni fiksnoprotetski rad koji precizno marginalno naliježe na preparaciju.
- Je li se otisni materijal odvojio od kašike? Najčešće se događa kod nepravilnog vađenja iz usta alginatnih otisaka s perforiranim konfekcijskim kašikama, ali je moguće i kod svih drugih. Ukoliko se to dogodi moramo ponoviti otisak, jer je zasigurno došlo do izobličenja (distorzije) otiska s većim ili manjim stepenom nepreciznosti.
Usprkos detaljnom pregledu otiska prije slanja u zubotehnički laboratorij još uvijek su mogući previdi, jer u udubljenjima negativa – otiska (zbog loma svjetlosti) ponekad ne uočavamo nepravilnosti. One se vide tek nakon izlijevanja otiska – na modelu. Postoji pravilo kako su sve nepravilnosti u obliku viška sadre na modelu (odgovaraju udubinama na otisku) greška u radu stomatologa, dok su sve nepravilnosti u obliku defekata modela (blazne) greška zubotehničara u izlijevanju modela. U svakom slučaju, oboje imaju zajednički cilj – kvalitetan protetski rad. Tako da dobra zajednička saradnja podrazumijeva i skretanje pažnje na određene nedostatke (u ovom slučaju otiska ili modela), pa će ponekad biti potrebno i ponoviti otisak nakon pogrešaka uočenih tek nakon izlijevanja modela.
Nakon što su izvađeni iz usta otiske valja tretirati kao objekte koji su bili u dodiru s tjelesnim tečnostima, te su potencijalni izvor zaraze. Zbog toga treba spriječiti moguće širenje zaraznih bolesti (hepatitis, AIDS, TBC, ..) na radnike zubotehničkog laboratorija dezinfekcijom otisaka. Nakon vađenja iz usta otiske treba prvo isprati pod mlazom hladne vode kroz 30 sekundi kako bi se odstranila slina i eventualni ostatci krvi (krvarenje iz sulkusa zuba). Kako se ne bi oštetili fino otisnuti detalji na otisku slavina mora imati mrežicu (perlator). Nakon ispiranja vodom otisak se suši zrakom iz pustera i dezinfikuje bilo špricanjem otiska (sprej) ili potapanjem u dezinficijentnu otopinu. Kako kontakt sa dezinficijensom može imati negativan efekat na dimenzijsku stabilnost otisnoga materijala, to je izbor dezinficijensa i način dezinfekcije najbolje provoditi u skladu sa priloženim uputstvom proizvođača otisnog materijala. Najčešće se upotrebljuju preparati glutaraldehida, jodoforma, hlora, fenola, itd. Na dimenzionalne promjene nakon dezinfekcije najmanje su osjetljivi polisulfidi i silikoni, pa se za njihovu dezinfekciju mogu koristiti gotovo svi preparati. Za dezinfekciju polietera preporučuju se preparati na bazi hlora, a za hidrokoloide dezinficijensi na bazi hlora i jodoforma, dok se drugi ne preporučuju.
Izvor: Prof.dr.sc. Denis Vojvodić, Prijenos informacija u zubotehnički laboratorij
