Pogledom u usta djeteta roditelj vidi njegove zube i zapaža njihov oblik, veličinu, boju i položaj. Svako odstupanje od uobičajenog alarm je za posjetu stomatologu. Mnoge od tih promjena mogu se u potpunosti korigovati, a neke samo djelimično. Evo nekih najčešćih :
ANOMALIJE BROJA ZUBA
Razvoj mliječnih zuba počinje u ljudskom embriju, za vrijeme šeste sedmice, a trajnih tokom petog mjeseca intrauterinog života. Svaki poremećaj u tom vremenu imaće za rezultat smanjenje – HIPODONCIJU ili povećanje – HIPERDONCIJU broja zubi. Manjak ili višak pojedinih zuba može biti jednostran, obostran, u jednoj ili u obje čeljusti. Rijetka je pojava manjak mliječnih zubi, a ako se nađe, onda nedostaju sjekutići ili očnjaci. Ta pojava mnogo je češća kod trajnih zuba, i to kod drugih donjih pretkutnjaka, drugih gornjih sjekutića i trećih kutnjaka (umnjaka). Višak zuba takođe je češći kod trajnih nego kod mliječnih. Ti zubi mogu biti normalnog ili promijenjenog izgleda. Najčešće se susreće višak prvog gornjeg sjekutića, koji je onda smješten između normalnih, ali više prema nepcu. Takve zube treba što prije odstraniti jer smetaju normalnoj postavi ostalih. Manjak zuba karakterističan je za jednu porodicu, što govori u prilog genetskoj uslovljenosti njegovog nastanka.
ANOMALIJE VELIČINE ZUBA
Prije je čovjek imao mnogo veće zube nego danas, što je bilo uslovljeno načinom prehrane. Veličina zuba takođe je genetski uslovljena, i to tako da muškarci obično imaju veće zube nego žene. Veći zubi nego obično-MAKRODONCIJA, češća su pojava kod trajnih nego kod mliječnih zuba, i to naročito izražena na gornjim središnjim sjekutićima, očnjacima i kutnjacima. Uzroci se nalaze u povećanoj funkciji hipofize i paratireoidne žlijezde, X-zračenju, alkoholizmu i dr.
MIKRODONCIJA- manji zubi mogu se javiti kod viška, mliječnih i trajnih zuba. Takvi oblikom su slični normalnima, ali su u svim dimenzijama redukovani. Najčešće su zahvaćeni drugi sjekutići i treći kutnjaci. Ako se radi o višku zuba smanjene veličine onda se nazivaju RUDIMENTARNIM i smatraju se prijelaznim oblikom prema njihovom potpunom nedostatku. Kod povećanih zuba- MAKRODONCIJE često je popratna pojava poremećaj njihovog položaja, pa se odlučujemo na vađenje nekog od njih (najčešće prvog pretkutnjaka), kako bi se dobilo prostora i onda, uz pomoć ortodontskog aparatića, ostale pravilno postavilo. Mnogo je teže korigovati manje zube ako je čeljust veća.
Na raspolaganju nam stoji ortodontski, protetski ili konzervativni način liječenja, zavisno o našoj procjeni učinkovitosti.
ANOMALIJA OBLIKA ZUBA
Ta se anomalija manifestuje u pojavi nekih morfološki karakterističnih tvorevina na zubima. Javljaju se na mliječnim i trajnim zubima. Tako npr. na gornjem očnjaku s nepčane strane bude jače izražena kvržica , pa on izgleda kao pretkutnjak, što se onda naziva PREMOLARIZACIJOM. Kod gornjih drugih mliječnih i prvih trajnih kutnjaka, u 42% slučajeva susreće se prekobrojna kvržica s nepčane strane koja se naziva TUBERKULUM CARABELLI. Ako je velika, onda može remetiti odnos s donjom čeljusti pri zagrizu, a brazda je oko nje duboka, što predstavlja pogodno mjesto za razvoj karijesa. Zato one traže liječnički tretman.
ANOMALIJE U OBLIKU I BROJU KORJENOVA
Te su anomalije mnogobrojne, ali za pacijenta gotovo beznačajne i neuočljive. Njihova se prisutnost otkriva uz pomoć RTG-snimaka, ili nakon vađenja takvog zuba. Uspjeh liječenja upitan je ako se zaboravi na moguću prisutnost tih promjena.
ANOMALIJA POLOŽAJA ZUBA
Nicanje zubi na mjestu udaljenom od normalnog položaja osobina je te anomalije. Najizraženija je kod gornjih očnjaka, ali je isto tako česta i kod drugih pretkutnjaka. Zbog nedostatka prostora i redoslijeda nicanja, ti se zubi postavljaju izvan zubnog luka, čime stvaraju loš estetski dojam pa je potrebna ortodontska terapija. Zbog filogenetskog razvoja čovjeka, čeljust se smanjuje, pa umnjaci često nemaju mjesta za svoje nicanje te ostaju zadržani u čeljusti, a ako stvaraju poteškoće, treba ih hirurški odstraniti.
ANOMALIJE BOJE ZUBA
Te anomalije mogu nastati kao posljedica poremećaja u strukturi tvrdih zubnih tkiva ili obojenja zuba sredstvima koja prodiru u zubna tkiva za vrijeme njihova stvaranja, ili poslije njihovog nicanja. Na poremećaje koji nastaju tokom stvaranja zuba gotovo da ne možemo djelovati, ali se mogu značajno ublažiti, ili čak potpuno ukloniti, oni poremećaji koji nastaju poslije nicanja zubi. U oba slučaja najdjelotvornija je protetska terapija.
ANOMALIJE STRUKTURE ZUBA
Te razvojne anomalije nastaju kroz duži period, a posljedica su distrofija ili displazija zubnih tkiva. Poremećaji koji nastaju u ranijoj razvojnoj fazi odražavaju se na oblik zuba. Ako do promjene dolazi nakon oblikovanja zuba i početne mineralizacije, promjene će se odraziti na strukturi zubnih tkiva, tj. na njihovoj mineralizaciji. Poremećaji prehrane, hormonski, metabolički, ili preležane bolesti trudnice, utiču na strukturu zuba. Te promjene javljaju se na svim zubima, ali češće na stalnim. Manifestuju se manjom količinom normalno mineralizovane cakline, ili normalnom količinom slabije mineralizovane cakline. Takve su promjene generalizovane. Anomalije uzrokovane lokalnim učincima, kao što su upale na vršku korijena ili trauma mliječnog zuba, manifestuju se na pojedinačnim zubima, u obliku manjih ili većih kredastih mrlja. Nasljedne anomalije odnose se na nepravilno formiranje cakline ili dentina . Ta nepravilnost ogleda se u njihovoj smanjenoj količini ili smanjenoj kalcifikaciji. Klinički se registruju kao bijele, žućkasto-smeđe ili smeđe pjege. Takvi zubi neotporni su na trošenje i karijes.
Izvor: Stomatolog.in
