Medicinski razlozi koji idu u prilog implantaciji (kontraindikacije) predstavljaju okolnosti koje jedan takav zahvat čine bilo nemogućim (apsolutna kontaindikacija), bilo dovode do mogućnosti nastanka posebnih opasnosti (relativna kontraindikacija).
Opšte medicinske kontraindikacije
- Pušenje cigareta
- Lijekovi koji utiču na metabolizam kosti, na primjer, bifosfonati
- Neliječena ili nedovoljno kontrolisana šećerna bolest (diabetes mellitus)
- Snižena imuna odbrana organizma uslovljena bilo bolešću, bilo lijekovima (ne primjer, terapija kortizonom, primjena citostatika)
- Teška oboljenja srca – krvotoka
- Generalizovana oboljenja vezivnog tkiva ili kosti ( na primjer, reumatske bolesti)
- Izvjesne psihijatrijske bolesti
Kod pušača se mora imati u vidu da je kratkoročni uspjeh implantata (osteointegracija) manji i d astopa gubitka implantata može biti povećana do faktora 4.
Kod ovakvih pacijenata je i dugoročni uspjeh manji. Iz tog razloga trebalo bi da bude razumljivo da ordinirajući stomatolozi i implantolozi pušačima ne mogu pružiti bilo kakve garancije u pogledu uspjeha implantacije.
- Lokalno uslovljene kontraidikacije (i odgovrajuće mjere)
- Nedovoljni volumen postojeće kosti: nadogradnja kosti (augmentacija)
- Loš kvalitet kosti: odgovarajuća tehnika implantacije, postupak koji čini kost gušćom
- Ugroženost važnih struktura (grane živaca ili korjenovi susjednih zuba) odgovarajuća tehnika implantacije i korištenje postupka snimanja i po potrebi primjena kompjuterske tehnike
- Oboljenja kostiju vilice, sluzokože usne duplje ili potpornog aparata zuba: liječenje osnovnog oboljenja
- Nepovoljni odnosi zagriza (na primjer, previše malo prostora za krunicu) po potrebi primjena metoda iz ortopedije vilica ili hirurški postupak
- Škrgutanje zubima (bruksizam): terapijska primjena šina
- Nezavršen razvoj vilice: pričekati
Rizici kod implantacije
Rizik od prijevremenog gubitka implantata kod nekomplikovanih stanja, iznosi ispod 5%. Individualni rizik za pacijenta može se dobro procjeniti nakon temeljnog pregleda od strane ordinirajućeg ljekara. Tako problem koji proističu iz specifičnih anatomskih okolnosti mogu u velikoj mjeri da budu izbjegnuti npr. povrede živaca, susjednih zuba, otvaranje nosnih ili viličnih šupljina. U cilju izbjegavanja pojave postoperativnih komplikacija pacijent može biti od značajne pomoći da se rizici svedu na minimum.
Pozne komplikacije su rijetke i uglavnom se odnose na hronične infekcije. Učestalost je povišena kod pacijenata sa izvjesnim opštim oboljenjima.
Periimplantitis predstvalja oboljenje koje se može javiti kod pacijenata sa ugrađenim implantatima i on je sličan parodontopatiji prirodnih zuba. Kao što je slučaj i kod prirodnih zuba, i kod implantata i implantata koji nose zubnu nadoknadu dolazi do stvaranja naslaga. Ukoliko se ove naslage temeljno ne eliminišu dolazi do upale gingive (gingivitis). Periimplantni gingivitis biva saniran nakon uklanjanja naslaga koje su ga prouzrokovale, po pravilu bez komplikacija. Ukoliko naslage nisu brižno odstranjene u daljnjem toku upala zahvata i kost. Zbog toga dolazi do razgradnje kosti oko implantata. Impalnatat počinje da se razlabavljuje. Ukoliko se ne preduzme pravovremeno liječenje može doći do gubitka implantata. Upravo u cilju profilakse I pojave periimplantitisa trebalo bi posvetiti veliku pažnju održavanju optimalne higijene usne duplje. Liječenje periimplantitisa je teže nego što je slučaj kod prirodnih zuba. Oslobađanje plaka sa površine implanta od strane ordinirajućeg stomatologa je problematičnije iz razloga što tokom čišćenja može doći do oštećenja površinske strukture implanta. Zbog toga se ponekad ne može ponovo uspostaviti početno stanje, što može da predstavlja uzrok za kasniji neuspjeh terapijske mjere. Pored mehaničkog čišćenja implanta potrebno je da se ciljano unište prisutne patogene bakterije.
Gubitak implanta je rijedak ali razočaravajući ishod. Tako nastao defekt u kosti može se ponovo zatvoriti novostvorenom kosti, tako da se ukoliko je moguće , može ponoviti implantacija. Takođe, u slučaju gubitka implantata ne postoji ograničenje u smislu zbrinjavanja primjenom uobičajenih zubnih nadoknada npr. primjenom mostova.
Izvor: Dental4u
