Home / AKTUELNOSTI IZ STOMATOLOGIJE / Minimalna intervencija

Minimalna intervencija

Minimalna intervencija

Minimalna intervencija (MI) je noviji termin u stomatologiji koji se počeo upotrebljavati zbog boljeg razumijevanja prirode nastanka karijesnih lezija i mogućnosti terapijskog djelovanja prije nego nastupi kavitacija na zubu. Taj pojam potrebno je razlikovati od minimalno invazivnih zahvata koji predstavljaju samo jedan dio minimalne intervencije. Pojam MI obuhvaća procjenu rizika od nastanka karijesa, prevenciju ne samo nastanka karijesa nego i očuvanje integriteta zuba i nastanka novih lezija, minimalno invazivne zahvate i redovne kontrole pacijenta.

Testiranje sline

Slina sa svojim organskim i anorganskim sastavom ima osim probavne i vrlo važnu zaštitnu ulogu. Slina je prezasićena kalcijevim i fosfatnim ionima koji imaju važnu ulogu u remineralizaciji cakline, ali i u nastajanju zubnog kamenca. Bikarbonatni i fosfatni puferi svojim djelovanjem neutraliziraju kiseline u slini i dentobakterijskom plaku. Koncentracija bikarbonata nije stalna već se razlikuje zavisno o količini sline tako da nestimulisana slina sadrži samo nekoliko milimola po litri, dok stimulisana slina sadrži puno više bikarbonata zavisno o intenzitetu podražaja. Kod pacijenata s više karijesnih lezija potrebno je procijeniti sastav i količinu stimulisane i nestimulisane sline te viskozitet. U kliničkim uslovima određuje se pH vrijednost nestimulisane sline kako bi se otkrili kiseli uslovi u usnoj šupljini koji mogu izazvati pojavu erozija ili karijesa tvrdih zubnih tkiva. Nakon toga se testira količina i puferski kapacitet stimulisane sline. Smanjena količina stimulirane sline može ukazati na različite bolesti koje zahvaćaju žlijezde slinovnice, dok puferski kapacitet ukazuje na sposobnost neutralizacije kiselina u usnoj šupljini.

Plak test

Plak test je korisno pomoćno sredstvo koje omogućuje stomatologu i pacijentu uvid u održavanje oralne higijene. Prije su se za bojenje zuba koristili tzv. revelatori kao što su otopina eozina i gencijanaviolet. Danas postoje tvornički testovi koji su jednostavniji za primjenu i osim dentobakterijskog plaka ne boje okolne strukture. Noviji testovi osim što pokazuju ima li plaka na promatranim plohama zuba, daju nam i uvid u zrelost plaka i njegovu metaboličku aktivnost. Nakon procjene rizika od nastanka karijesa, po potrebi se provodi antimikrobna terapija prema pripremljenom protokolu, a paralelno se pomaže i remineralizacija.

Antimikrobna terapija

Karijes nastaje kao posljedica otapanja kristala hidroksiapatita kiselinama koje stvaraju bakterije iz zubnog plaka. Na žalost, plak se uvijek stvara na površini zuba čak i vrlo brzo nakon mehaničkog čišćenja. Ako ne možemo u potpunosti spriječiti stvaranje plaka, možemo donekle uticati na mikrofloru usne šupljine. Za rebalans mikroflore potrebno je koristiti kombinaciju različitih postupaka: Profesionalno mehaničko čišćenje zuba – podrazumijeva uklanjanje zubnog plaka ultrazvučnim instrumentima te četkicama s malim brojem obrtaja i polirnim pastama različite finoće sa ili bez fluorida. Kod pacijenata s razvijenim parodontitisom ili nakon hirurškog postupka uz profesionalno mehaničko čišćenje zuba, potrebno je primijeniti otopine hlorheksidina kojima pacijenti određeno vrijeme ispiru usnu šupljinu. Atraumatski restaurativni tretman je postupak kod kojeg se oštrim instrumentom u obliku kašike (ekskavatorom) uklanjaju inficirane karijesne mase iz zuba i nakon toga se nastali kavitet puni bioaktivnim materijalom. U tu svrhu najbolje je primijeniti visoko-viskozni staklenoionomerni cement  zbog njegovih adhezivnih svojstava i sposobnosti otpuštanja fluorida. Pri tome treba voditi računa da se sadržaj otpuštenih fluorida smanjuje s vremenom, ali se dio fluorida može ponovo vratiti u materijal ako se površina ispuna tretira profesionalnim pastama ili pastama za zube s visokim udjelom fluora. Fluor otpušten iz staklenog ionomera prodire u bakterijske stanice gdje se veže s vodikom čineći tako fluorovodičnu kiselinu koja ubija bakteriju. Ovim postupkom se uklanja rezervoar bakterija iz karijesne lezije i omogućava se pacijentu bolje provođenje oralne higijene jer će i nastali plak na površini zuba biti siromašniji mikroorganizmima. Period u kojem je kavitet ispunjen samo staklenim ionomerom nazivamo stabilizacijskim periodom tokom kojeg pulpa ima vremena stvoriti sekundarni dentin, a stomatolog  ima vremena podučiti pacijenta ispravnom održavanju higijene. Postavljanje konačnog ispuna, npr. sendvič tehnikom, provodi se nakon stabilizacije faktora rizika nastanka karijesa.

Minimalna intervencija 1

Remineralizacija

U prevenciji nastanka karijesa dokazana je učinkovitost primjene topikalnih fluorida u zubnim pastama, gelovima i lakovima te otopinama za ispiranje. Međutim, za remineralizaciju na dva iona flora potrebno je deset kalcijevih i šest fosfatnih iona Ca10(PO4)6F2. U nedostatku kalcijevih i fosfatnih iona, što je posebno očito kod stanja koja uzrokuju suhoću usta, izostaje i remineralizacija. Zato se danas uz fluoride za remineralizaciju i prevenciju karijesa koriste derivati kazeina. Kazeinfosfopeptid  je bioaktivni peptid koji se stvara tokom digestije peptida. Minimalna intervencija je koncept koji je nastao iz drugih pobuda (niskobudžetna, krajnje jednostavna i brza terapija karijesa u zemljama trećeg svijeta), ali je donio nove važne spoznaje da se karijes može, do neke granice razvoja, zaustaviti pa čak je moguće i remineralizovati tkivo do klinički prihvatljivih vrijednosti. Pri tome pod graničnom vrijednošću do kada možemo pokušati provesti samo remineralizacijsku terapiju smatramo stadij bijele pjege bez kavitacije, odnosno inicijalnu leziju u caklini. Nakon pojave kavitacije, a bez dubokog prodora u dentin na raspolaganju su nam enameloplastika i bioaktivni materijali. Sve navedeno može biti uspješno samo ako se provodi zajedno s edukacijom pacijenta o provođenju i održavanju pravilne oralne higijene.

Izvor: Sonda

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*

Scroll To Top