Pulpitis je upala zubne pulpe do koje dolazi zbog neliječenog karijesa, traume ili višestrukih popravaka. Glavni je simptom bol. Dijagnoza počiva na kliničkoj slici a potvrđuje se rendgenskim snimcima. Liječenje obuhvaća odstranjenje propalog tkiva, popravak oštećenog zuba, te ponekad, liječenje kanala korijena zuba ili vađenje zuba.
Pulpitis se može razviti kada karijes prodre duboko u dentin, kad su pri liječenju zuba poduzeti višestruki invazivni zahvati ili kad se zbog trauma prekinu krvne i limfne žile koje opskrbljuju pulpu. Započinje kao reverzibilna promjena kod koje se zub može spasiti običnim ispunom. Kako dolazi do edema unutar krutog oklopa dentina, remeti se cirkulacija, dolazi do nekroze pulpe, a to pogoduje infekciji.
Posljedice infekcije kod pulpitisa obuhvaćaju apikalni parodontitis, periapikalni apsces, celulitis i osteomijelitis čeljusti. Širenje iz gornjih zuba može izazvati gnojni sinusitis, meningitis, moždani apsces, orbitalni celulitis i trombozu kavernoznog sinusa. Širenje iz donjih zuba može uzrokovati Ludwigovu anginu, parafaringealni apsces, medijastinitis, perikarditis, empijem i jugularni tromboflebitis.
Simptomi, znakovi i dijagnoza
Kod reverzibilnog pulpitisa, do bola dolazi kad god dođe do nadražaja zuba (obično toplinom ili slatkim). Kad se nadražaj odstrani, bol nestaje za 1–2 s.
Kod ireverzibilnog pulpitisa bol nastaje spontano ili traje nekoliko minuta nakon odstranjenja nadražaja. Bolesnik može imati poteškoća pri pokušaju lokalizacije zuba koji boli, zamjenjujući čak gornje i donje zube (ali ne i lijevu i desnu stranu usne šupljine). Bol se potom, zbog nekroze pulpe, može smanjiti tokom nekoliko dana. Kako se infekcija razvija i širi kroz apikalni foramen, zub postaje izuzetno bolan na pritisak i perkusiju. Periapikalni (dentoalveolarni) apsces izdiže zub iz njegovog ležišta, a kad zagrize, bolesnik ga osjeća “visoko”.
Dijagnoza se zasniva na anamnezi i pregledu, prilikom kojeg se koriste nadražaji (toplina, hladnoća, perkusija). Rendgenskim slikama se može odrediti da li se upala proširila iz apeksa zuba a može pomoći i pri isključivanju drugih promjena.
Liječenje
Kod reverzibilnog pulpitisa se vitalnost pulpe može održati ako se zub liječi, obično odstranjenjem karijesa i ispunom.
Kod ireverzibilnog pulpitisa i njegovih posljedica potrebno je endodontsko liječenje (liječenje korijenskog kanala) ili vađenje zuba. Kod endodontskog liječenja zub se otvori a pulpa izvadi. Korijenski kanal se pažljivo očisti, oblikuje i potom ispuni gutaperkom. Nakon liječenja kanala korijena zuba, odgovarajuće poboljšanje se ogleda klinički povlačenjem simptoma a radiološki ispunjenjem kosti u radiološki rjeđem području apeksa tokom nekoliko mjeseci. Ako bolesnik ima znakove sistemske infekcije, npr. temperatura, propisuje se peroralni antibiotik (penicilin VK 500 mg svakih 6 h ili, u bolesnicima alergičnim na penicilin, klindamicin 150 mg ili 300 mg svakih 6 h). Ako simptomi traju ili se pogoršavaju, liječenje kanala korijena zuba se obično ponavlja, u slučaju kad je kanal bio promašen, ali u obzir treba uzeti i druge dijagnoze (npr. temporomandibularni poremećaj, skriveni prijelom zuba, neurološku bolest).
Vrlo se rijetko prilikom liječenja kanala korijena zuba ili vađenja zuba razvije potkožni ili medijastinalni emfizem, što je komplikacija rada bušilicom . Spomenuti aparati mogu utisnuti vazduh u tkivo oko ležišta zuba, a koji se probija uzduž fascijalnih ravnina. Dijagnostički znakovi su nagla pojava edema čeljusti i vrata, uz karakteristične krepitacije otečene kože pri palpaciji. Liječenje obično nije potrebno, premda se ponekad profilaktički propisuju antibiotici.
Izvor: msd-prirucnici.placebo.hr
