Napredak i razvoj dentalne medicine u posljednjih dvadeset godina doveli su do potrebe za kompletnijim dijagnostičkim metodama, a zahvaljujući razvoju novih tehnologija, pojavile su se i nove metode rehabilitacije pacijenata. Planiranje kvalitetne terapije danas je nezamislivo bez dobrih radiografskih analiza, najviše u hirurškoj i implantološkoj grani.
U stomatologiji je nekoliko vrsta dijagnostičkih radiografskih analiza, koje ćemo u nastavku objasniti i dati smjernice kad ih je potrebno provesti.
Retroalveolarna tehnika snimanja
Ova tehnika snimanja u stomatologiji se najčešće koristi i može se primijeniti gotovo u svim područjima struke. Riječ je o maloj rendgenskoj slici, pri čemu se film postavlja na nepčani ili podjezični dio područja koje želimo slikati. Na tim slikama potpuno se jasno mogu vidjeti kruna i korijen zuba koji slikamo, kao i susjednih zuba. Ovom dijagnostičkom metodom provjerava se postojanje karijesa, periapikalnih procesa, parodontnih džepova, dužina pulpnog kanala pri endodontskoj terapiji te eventualno nepravilnosti u rastu i razvoju zuba.
Bite-wing tehnika snimanja
Ova tehnika najviše se koristi pri inspekciji karijesom zahvaćenih zuba. Slika je takođe mala, ali film se postavlja drukčije u odnosu na retroalveolarnu tehniku snimanja, i to unutar zagriza zuba, pa se na taj način dobija rendgenska slika krune gornjih i donjih zuba i susjednih zuba. Iako ovom tehnikom pomoću samo jednog snopa rendgenskih zraka možemo analizirati više zuba nego kod retroalveolarne tehnike, zbog veličine filma i položaja zuba nije moguće vidjeti cijelu dužinu korijena zuba, pa tako ni eventualno postojanje periapikalnog procesa ili poremećaja korijena. Zbog svoje ograničenosti na krunu zuba ova tehnika koristi se kod inspekcije karijesa, pregleda ispuna (plombi) i analize gubitka kosti pri početnom parodontitisu.
Ortopantomografija (ortopan)
Ortopantomografska tehnika snimanja postala je standard u stomatologiji te se u razvijenijim zemljama smatra obaveznom snimkom pri prvom pregledu. Zbog svoje ekonomičnosti, zaštite bolesnika od nepotrebnog zračenja i same sistematičnosti dobija sve veću važnost kao dijagnostička metoda. Ovom snimkom u potpunosti se mogu vidjeti svi zubi zajedno s krunom i korijenima te odgovarajućim strukturama. Možemo kontrolisati visinu kosti, postojanje periapikalnih procesa, cista čeljusti, tumora i ostalih deformacija. Kod kvalitetnijih uređaja moguće je potpuno analizirati i položaj i eventualnu patologiju temporomandibularnog zgloba. S obzirom na to da snimka obuhvata većinu orofacijalnog područja, iz nje su vidljive i genetske anomalije, razlozi nedostajanje nekih zuba u čeljusti te povezanost zuba s upalama sinusa (korijeni zuba u sinusu). Panoramska snimka služi i pri povezivanju sistemskih bolesti i sindroma s orofacijalnim područjem, te je neizostavna u implantoprotetskoj terapiji i planiranju protetskih radova.
Kompjuterizovana tomografija (CT)
Ova dijagnostika u stomatologiji sve više se koristi, najviše zbog rapidnog razvoja implantoprotetske rehabilitacije. Kod planiranja mjesta za implantaciju dentalnog implantata treba tačno znati ne dubinu nego i širinu kosti. S obzirom na strukture koje se tokom implantacije mogu oštetiti, CT snimka danas je postala neophodna za kvalitetnu i kontrolisanu implantoprotetsku terapiju. Kod korištenja kvalitetnih CT snimaka, mogućnosti komplikacija svedene su na najmanju moguću mjeru. Osim u implantoprotetskoj rehabilitaciji, CT se koristi i za dijagnostiku patoloških promjena maksilarnih sinusa.
Cefalometrijski radiogram
Ova dijagnostika koristi se najviše u ortodontskoj terapiji kako bi se utvrdio odnos gornje i donje čeljusti te razvoj kostiju glave i položaj zuba.
Izvor: vasezdravlje
