Bubrezi imaju nekoliko funkcija koje su izuzetno važne za zdravlje organizma: izlučivanje raspadnih metaboličkih produkata, održavanje ravnoteže elektrolita i vode u organizmu, održavanje krvnog pritiska, regulacija metabolizma kalcija i fosfora uz pomoć vitamina D te regulacija stvaranja eritropoetina (hormona koji potiče stvaranje crvenih krvnih stanica u koštanoj srži).
Hronično zatajenje bubrega definiše se kao progresivan pad bubrežne funkcije i praćeno je smanjenom bubrežnom filtracijom.
Dva najčešća uzroka hroničnog zatajenja bubrega su nekontrolisana šećerna bolest i nekontrolisani povišeni krvni pritisak.
Rezultat progresivnog smanjenja bubrežne funkcije je usporeno izlučivanje raspadnih metaboličkih produkata (ureje i ostalih dušičnih spojeva), koji se s vremenom nakupljaju u organizmu uzrokujući oštećenje brojnih organskih sistema: kardiovaskularnog, gastrointestinalnog, koštano-mišićnog te centralnog i perifernog živčanog sistema. Budući da detaljan pregled svih kliničkih manifestacija bubrežnog zatajenja prelazi okvire ovog članka, u daljnjem su tekstu navedene samo one manifestacije koje su važne za razumijevanje stomatološkog liječenja ovih bolesnika.
U hroničnom bubrežnom zatajenju, bubrezi nisu u stanju koncentrisati urin što dovodi do nakupljanja natrija i vode u organizmu i djeluje na povećanje krvnog pritiska. Bubrezi takođe nisu sposobni izlučivati vodikove ione pa dolazi do pada pH izvanstanične tečnosti, stanja koje se naziva metaboličkom acidozom. Acidoza može uzrokovati mučninu, povraćanje i iscrpljenost. U hroničnom bubrežnom zatajenju smanjuje se izlučivanje eritropoetina, što rezultuje smanjenom proizvodnjom crvenih krvnih stanica i posljedičnom anemijom. Raspadni metabolički produkti oštećuju funkciju trombocita otežavajući njihovu adheziju, što povećava sklonost krvarenju. Budući da bubreg ima važnu ulogu u metabolizmu kalcija i fosfora, gubitak bubrežne funkcije imat će uticaj i na kosti. Izostaje sinteza aktivnog oblika vitamina D, što dovodi do smanjenje apsorpcije kalcija iz crijeva. Da bi organizam nadoknadio manjak kalcija, potiče njegovu mobilizaciju iz kosti, što rezultuje smanjenom čvrstoćom kosti i razvojem renalne osteodistrofije.
Cilj terapije hroničnog bubrežnog zatajenja u početnom stadiju je usporiti proces gubitka bubrežne funkcije mjerama kao što su dijeta sa smanjenim unosom proteina, kontrola unosa vode i elektrolita te kontrola osnovne bolesti (šećerne bolesti i povišenog krvnog pritiska).
U slučaju kada proces uprkos tim mjerama napreduje, potrebna je dijaliza na koju bolesnik odlazi doživotno. Ponovno uspostavljanje bubrežne funkcije moguće je jedino transplantacijom bubrega.
Uz zahvaćenost brojnih organskih sistema, gotovo devedeset posto bolesnika ima promjene u usnoj šupljini. Promjene mogu zahvatiti meka i tvrda tkiva.
Povećanje zubnog mesa (hiperplazija gingive) je najčešće opisivana oralna promjena kod zatajenja bubrega i pojavljuje se u od 6 do 80 posto slučajeva. Nastaje kao nuspojava lijekova (ciklosporina – imunosupresiv koji se primjenjuje nakon transplantacije bubrega za sprečavanje odbacivanja organa) i blokatora kalcijevih kanala (služe za liječenje povišenog krvnog pritiska prije i poslije transplantacije bubrega). Najčešće zahvaća gingivu gornjih i donjih prednjih zuba, ali može zahvatiti i gingivu svih zuba. Gingiva je ružičasta do crvena, prekriva veliki dio krune zuba, a katkad i cijelu krunu.
Oralna higijena je otežana, dolazi do pojačanog nakupljanja plaka i nastanka upale, što dodatno pogoršava kliničku sliku. Uspostava pravilnog režima oralne higijene i zamjena lijeka (ciklosporin se zamjenjuje takrolimusom) dovodi do poboljšanja stanja. Ako te mjere ne urode prihvatljivim rezultatima, potrebna je hirurška terapija.
Izvor: zdrav-zivot.com.hr, Piše: doc. dr. Vlaho Brailo