Ciste su okrugle šuplje tvorevine koje nastaju unutar kosti i imaju tendenciju rasta. Iako je većina cista dobroćudna, svojim sporim i upornim rastom postupno izobličuju i oslabljuju kost u kojoj se nalaze. Mehanizam rasta cista nije u potpunosti razjašnjen, a smatra se da ciste nastaju od epitelnih stanica zaostalih na nekom mjestu unutar čeljusnih kosti. Nakon što dobiju poticaj za rast, ove stanice oblikuju okruglu ovojnicu ciste, a u njezinu unutrašnjost počinju izlučivati tečnost. Sporim i postupnim rastom ciste dolazi do resorpcije okolne kosti, a šupljina ciste postaje sve veća. U početku rasta ova događanja ne uzrokuju zamjetljive simptome, a cista se najčešće otkriva slučajno na rendgenskoj snimci čeljusti učinjenoj iz drugih razloga. Tek nakon višegodišnjeg perioda rasta, cista počinje pokazivati uočljive znakove poput deformacije kosti ili „napuhivanja“ dijela čeljusti. Ovo su najčešće jedini znakovi koji upućuju na prisutnost ciste, budući da one rijetko uzrokuju subjektivne smetnje. Nakon postavljene sumnje na cistu, dijagnoza se postavlja temeljem rendgenske snimke na kojoj se cistična šupljina prikazuje kao oštro ograničeno prosvjetljenje okruglog ili ovalnog oblika.
Iako su ciste u pravilu dobroćudne tvorevine, potreban je oprez jer neki zloćudni tumori čeljusti mogu rasti u cističnom obliku i svojom pojavom nalikovati na cistu. Bez obzira na njihovu dobroćudnu prirodu, ciste je potrebno operativno ukloniti jer svojim kontinuiranim rastom uzrokuju gubitak i slabljenje kosti. Razlikuju se operativni zahvati za uklanjanje malih i velikih cista. Za odstranjenje malih cista dovoljan je jedan zahvat kojim se u potpunosti ukloni tečni sadržaj i ovojnica ciste. Uklanjanjem ovojnice cista gubi sposobnost rasta, a cistična šupljina se unutar šest mjeseci ispuni novostvorenom kosti. Za odstranjenje velikih cista potrebna su barem dva zahvata. Prvim zahvatom se cistična šupljina spaja s usnom šupljinom ili šupljinom sinusa (zavisno o smještaju ciste), nakon čega se očekuje postepeno smanjivanje njezinih dimenzija. Drugi zahvat slijedi nakon što protekne dovoljno vremena da se dimenzije ciste smanje na dimenziju pogodnu za operaciju. Tada se u potpunosti odstrani ovojnica ciste. Za vrijeme između dva zahvata pacijent koristi obturator, protetsku napravu koja služi za zatvaranje spoja cistične šupljine s usnom šupljinom. Zbog postepenog smanjivanja cistične šupljine potrebno je prilagođavati dimenzije i oblik obturatora, što se obavlja na redovnim kontrolnim pregledima. Nakon završenog liječenja velikih cista, obturator više nije potreban.
Potpunim uklanjanjem cistične ovojnice najčešće se postiže potpuno izlječenje. Međutim, neke ciste imaju sklonost recidiviranju – ponovnom pojavljivanju nakon hirurškog odstranjenja. Uzročnici recidiva su epitelne stanice zaostale nakon kirurškog zahvata koje ponovno formiraju cističnu ovojnicu i započinju novi ciklus rasta ciste. Liječenje ovakvih cista je teško i dugotrajno, a zahtjeva nekoliko uzastopnih operacija kako bi se zaustavilo ponovno stvaranje novih cista.
Izvor: mojstomatolog.com.hr
