Bolesti štitnjače su druga najčešća endokrinološka bolest savremenog čovjeka te imaju uticaj na usnu šupljinu i oralno zdravlje. Stomatolog rutinskim pregledom glave i vrata može uočiti određene simptome i imati važnu ulogu u otkrivanju i prepoznavanju poremećaja u radu štitnjače. Zavisno o stepenu kontrole bolesti, stomatološko liječenje osoba s bolestima štitnjače može zahtijevati veće ili manje modifikacije.
Kako je za mnoge osobe posjeta stomatologu izvor stresa, a stres može biti u pozadini bolesti štitnjače i njezinih simptoma, s pacijentima koji se jako boje stomatologa treba raditi na ublažavanju strahova te posjete učiniti što kraćima. Tokom uzimanja anamneze pacijent je dužan upoznati stomatologa s bolestima od kojih boluje te ga informisati o lijekovima koje uzima. Isto tako, stomatolog treba pacijenta pitati o njegovom zdravstvenom stanju te, procijeni li da bi za predstojeći stomatološki zahvat trebale dodatne pretrage, pacijenta treba na njih i uputiti.
Pacijenti s neliječenom ili loše liječenom hipertireozom mogu doživjeti tzv. tireotoksičnu krizu ili tireoidnu oluju koja se smatra hitnim medicinskim stanjem i može biti opasno za život. Simptomi su: izražena uznemirenost, temperatura, ubrzani rad srca s aritmijama, edem pluća, premor, znojenje, mučnina i povraćanje, i na kraju koma i smrt ako se pravovremeno ne preduzmu odgovarajuće mjere koje bi spriječile zatajenje srca.
Procjenjuje se da deset posto slučajeva s tireotoksičnom krizom ima smrtni ishod. Komplikovaniji hirurški zahvati u usnoj šupljini, kao i akutna oralna infekcija mogu potaknuti pojavu tireotoksične krize.
Dođe li tokom stomatološkog zahvata do krize, stomatolog treba prekinuti zahvat, zatražiti hitnu medicinsku pomoć i sam je pružiti. Pacijenta treba hladiti hladnim ručnicima, dati mu hidrokortizon te ako je moguće intravenoznu hipertoničnu otopinu glukoze. Ako je potrebno, stomatolog treba početi s postupkom kardiopulmonalne reanimacije. Kod pacijenata s neliječenom ili loše liječenom hipertireozom treba oprezno primjenjivati lokalne anestetike. Kod oboljelih čija je bolest pod kontrolom i terapijom, lokalni se anestetici mogu koristiti na uobičajeni način i u normalnim koncentracijama. Eventualno, u pacijenata koji uzimaju neselektivne beta-blokatore treba voditi računa o mogućnosti da adrenalin iz lokalnog anestetika može dovesti do povećanja krvnog pritiska. U takvim situacijama male koncentracije adrenalina nisu toliko opasne. Preparati s većim koncentracijama adrenalina, npr. konac za retrakciju zubnog mesa ili sredstva za lokalnu kontrolu krvarenja s adrenalinom treba izbjegavati. U svim dvojbenim situacijama stomatolog može konsultovati pacijentovog ljekara (endokrinologa) radi dodatnih informacija i pretraga. Kod osoba s hipertireozom aspirin i nesteroidne protuupalne lijekove treba davati oprezno.
Kod pacijenata s blagom hipotireozom, stomatološki zahvati mogu se izvoditi bez ograničenja i modifikacija uz napomenu da postoji mogućnost pojave pojačane osjetljivosti na bol. Međutim, u pacijenata s izraženom i jakom hipotireozom treba izbjegavati lijekove i sredstva koja deprimiraju rad centralnog nervnog sistema, sedative i narkotičke analgetike. Osobe kod kojih je došlo do potpunog prestanka rada štitnjače te razvoja miksedema, a pogotovo ako je riječ o osobama starije životne dobi, treba voditi računa o mogućnosti pojave miksedematozne kome koja može biti izazvana depresorima centralnog nervnog sistema, opsežnijim hirurškim zahvatima i infekcijama. Iako kod pacijenata koji primaju terapiju za hipotireozu i kod kojih je bolest pod kontrolnom nema ograničenja u obavljanju stomatoloških zahvata, uvijek treba voditi računa o eventualnim drugim bolestima i mogućim interakcijama lijekova i stomatoloških preparata.
Štitnjača je osjetljiva na zračenje. Iako stomatološko rendgensko snimanje nije često niti su doze zračenja velike, ono ipak nosi potencijalni rizik pa prilikom snimanja treba staviti zaštitni okovratnik za štitnjaču kako bi se zaštitila od zračenja.
Preventivne stomatološke mjere za zaštitu i očuvanje zdravlja usne šupljine kod osoba s bolestima štitnjače uz uvažavanje kliničkih specifičnosti svakog pojedinca uključuju redovno i pravilno održavanje higijene usne šupljine s pranjem zuba od dva do tri puta na dan, upotrebu zubnog konca (svile) i/ili međuzubnih četkica za zube te posjetu stomatologu najmanje jednom u šest mjeseci. Preventivnim oralno-higijenskim mjerama moguće je smanjiti pojavu karijesa i parodontnih bolesti kojima su ovi pacijenti podložniji u poređenju s ostatkom populacije.
Izvor: zdrav-zivot.hr
