Hepatitis, a posebno virusni hepatitis je bolest koja nerijetko dovodi do bezrazložne izolacije i stigmatizacije oboljele osobe. Osobi s hepatitisom treba pružiti svu potrebnu stomatološku zaštitu i obezbjediti preduslove za optimalno oralno zdravlje. Pritom treba voditi računa o trenutnom kliničkom stanju oboljele osobe te preduzeti sve potrebne mjere za spriječavanje prijenosa infekcije.
Otkrivanje potencijalnih ili aktuelnih nosilaca virusa hepatitisa B, C i D vrlo je problematično jer to nije uvijek moguće učiniti na osnovu uobičajene medicinske anamneze. Oboljeli nerijetko ne žele reći svome lijekaru ili stomatologu da imaju hepatitis u strahu da im se ne uskrati zdravstvena njega, odnosno stomatološka zaštita.
Kod pacijenata s hepatitisom mogući su svi stomatološki zahvati bez ograničenja i modifikacija, ali uz uvažavanje trenutnog kliničkog stanja pacijenta i striktno poštovanje standardnih mjera za kontrolu infekcije. Posebne opasnosti za prijenos virusa hepatitisa u stomatološkoj ordinaciji su nehotične ozljede predmetima (injekcijske igle, skalpeli i sl.) koji su prethodno upotrijebljeni na oboljeloj osobi te prijenos infekcije aerosolom, slinom ili krvlju prilikom izvođenja stomatoloških zahvata. Zbog poremećene funkcije jetre i njezine smanjene metaboličke sposobnosti treba voditi računa o primjeni i prepisivanju lijekova oboljelim osobama.
Kod pacijenata s aktivnim hepatitisom izvode se samo hitni stomatološki zahvati. Tek po normalizaciji kliničkih i biohemijskih pokazatelja bolesti (poslijeikterična faza) mogu se izvoditi ostali stomatološki zahvati. U slučaju potrebe za hitnim stomatološkim zahvatom kod pacijenta s aktivnim hepatitisom ne smiju se primjenjivati lijekovi koji se metabolizuju u jetri, jer zbog njezine poremećene funkcije mogu izazvati neželjena djelovanja. Ako je potreban hirurški stomatološki zahvat kod kojeg se očekuje pojačano krvarenje, prije zahvata je potrebno utvrditi protrombinsko vrijeme i vrijeme krvarenja te se po potrebi savjetovati s pacijentovim lijekarom.
Lijekovi koji se primarno metabolizuju u jetri, a koriste se u stomatologiji su lokalni anestetici (lidokain, mepivakain, prilokain, bupivakain), analgetici (aspirin, acetaminofen, kodein, ibuprofen), sedativi (diazepam, barbiturati) i antibiotici (ampicilin, tetraciklin, metronidazol, vankomicin). Sve te lijekove treba pažljivo upotrebljavati i to samo u preporučenim dozama ili po mogućnosti u smanjenim dozama. Kako bi se izbjegla neželjena međudjelovanja, uvijek treba voditi računa o tome uzima li pacijent možda i neki drugi lijek. Npr. istraživanja su pokazala da liječenje zubnih infekcija treba početi prije nego što se započne liječenje hepatitisa C interferonskom terapijom.
Mnoge su osobe nosioci virusa hepatitisa B, C ili D, a da toga nisu ni svjesni, jer brojni slučajevi hepatitisa imaju samo blage, subkliničke simptome koji mogu proći bez lako prepoznatljive žutice.
Procjenjuje se da oko 15 posto zdravstvenih radnika nosi jedan ili više seroloških markera virusa hepatitisa B. Stomatolozi koji su oboljeli od nekog od oblika hepatitisa i dalje mogu obavljati svoj posao uz poštovanje standardnih mjera za kontrolu infekcije. Naime, ne postoje dokazi da postoji opasnost od prijenosa virusa hepatitisa sa stomatologa na pacijenta mimo uobičajenih puteva prijenosa tih virusa. Ipak, kod zdravstvenih radnika oboljelih od hepatitisa B, C i D koji izvode invazivne (operativne) zahvate zbog etičkih i moralnih dvoumljenja preporučuje se da te zahvate ne izvode ako nije riječ o hitnoj, za život pacijenta opasnoj situaciji.
Izvor: zdrav-život.hr
