Prije preparacije, pored ocjene zdravlja i biotipa gingive, potrebno je i precizno mapiranje dubine sulkusa paradontološkom sondom kako bi se ustanovila udaljenost između ruba gingive i ruba alveolarne kosti. Obično je u bukalnom dijelu sulkus najplići (0,5 – 1,0 mm), lingvalno nešto dublji (1,0 – 2,0 mm), a aproksimalno najdublji (1,0 – 3,0 mm). Zub se preparira po klasičnim principima preparacije prateći caklinsko-cementni spoj u nivou ruba gingive.
U estetski zahtjevnijim slučajevima, nakon kompletnee procjene zuba i parodontnih tkiva te preparacije zuba u nivou gingive, u sulkus se, minimalnim pritiskom, aplicira pleteni konac odabrane debljine. Što je gingiva zdravija i sulkus plići – konac mora biti tanji. Ako se u toj fazi uzima i definitivni otisak, konac se impregnira retrakcijskom tečnošću; ako konac služi samo za mehaničko odmicanje gingive tokom preparacije, tada se ne impregnira. Bukalni cervikalni rub preparacije postaje dobro vidljiv jer se slobodna gingiva odmakne od zuba u horizontalnom i vertikalnom smjeru. Zavisno o debljini konca i dubini sulkusa gingivni rub migrira u apikalnom smjeru za 0,2 – 0,5 mm. U aproksimalnim dijelovima zuba često je zbog dubljeg sulkusa potrebno aplicirati dodatni konac kako bi interdentalna papilla imala bolju potporu. Jedna od najčešćih pogrešaka pri brušenju je nepoštovanje nivoa caklinsko- cementnog spoja interdentalno, što dovodi do oblikovanja ravne stepenice iz vestibularnog u oralni dio zuba. Takav postupak izaziva ulazak u biološku zonu, a definitivni rad neminovno izaziva kompresiju interdentalne papile. Kada se koncem odmakne gingiva, rub preparacije spušta se dublje prema dnu sulkusa do novog nivoa ruba gingive. Za vrijeme druge faze marginalne praparacije konac čini barijeru do dna sulkusa i štiti rub gingive od ozljede svrdlom. Za preparaciju cervikalnog ruba i otiskivanje koriste se dvije tehnike, tehnika jednostrukog i dvostrukog konca.
Tehnika jednostrukog konca najzastupljenija je i tradicionalno se koristi za minimaliziranje trauma parodontnih tkiva, pogotovo kada se radi o naglašeno valovitom biotipu gingive koji je zbog slabije koštane potpore skloniji ozljedi i recesiji gingive. Konac odmiče gingivu najviše u vertikalnom smjeru, sprječava cijeđenje krevikularne tečnosti, a ako je impregniran, i krvarenje. Ako se otisci uzimaju u istoj fazi, konac može biti impregniran, ali je važno da se u sulkusu ne nalazi više od 15 minuta, kako ne bi nastale ozljede paroparodontnih tkiva. Otisak se uzima po vađenju konca. Tehnika dvostrukog konca koristi se u slučaju ravnog biotipa pričvrsne gingive, dubljeg sulkusa ili kada se granica preparacije smješta apikalnije. Aplikacija prvog konca je jednaka jednostrukoj tehnici, s razlikom da konac nije hemijski impregniran. Nakon što je finalna preparacija dovršena, slijedi umetanje drugog konca koji je impregniran retrakcijskom tečnošću. Obično se drugi deblji konac ne može u svim dijelovima sulkusa potpuno nježno aplicirati, pogotovo u plitkom bukalnom dijelu, pa se stoga mnogo puta postavlja samo parcijalno. Konac mora u sulkusu ostati minimalno 5 minuta, ali nikako više od 15 minuta jer bi se time mogla ireverzibilno oštetiti parodontna tkiva. Drugi se konac odstranjuje i uzima se otisak. Ova tehnika pored apikalnog omogućuje i veći horizontalni odmak gingive od zuba, čime se dobiva intrakrevikularni dio otiska dovoljne mase koja sprječava deformaciju. Posebnu pažnju treba obratiti na intenzitet sile koja se koristi pri aplikaciji konca, budući da neprimjerena sila može izazvati oštećenje parodontnih tkiva. Pojava krvarenja pri aplikaciji čini upitnim dugoročnu stabilnost parodontnih tkiva. Osim oblika i smještaja granice preparacije, te preciznosti nadogradnje, daljnji ključni element očuvanja zdravlja parodontnih tkiva je marginalno brtvljenje.
Otisak se uzima kada je gingiva u potpunosti zdrava. Bez obzira na korištenu tehniku važno je da svaki bataljak bude otisnut dublje od završetka cervikanog dijela preparacije, kako bi tehničar mogao prepoznati njezin završetak i precizno odrediti do kuda će sezati cervikalni rub krunice. Neimpregnirani konac mehanički odmiče gingivu u vertikalnom i horizontalnom smjeru, pri čemu je za kvalitetan otisak značajniji horizontalni razmak koji omogućuje ulaz otisne mase u sulkus i njezinu dovoljnu debljinu kako ne bi došlo do deformacije. Takav konac se u sulkusu može zadržati maksimalno 30 minuta. Upotreba hemijskih agensa kojima se impregniraju retrakcijski konci, kao što su aluminijhlorid, aluminij-sulfat i željezni sulfat, omogućuje veće otvaranje sulkusa, a time i veću uspješnost u preciznom otiskivanju. Impregnirani konci se u sulkusu nikako ne smiju držati duže od 15 minuta.
