Prema brojnim studijama vrijednosti pokazatelja broja pacijenata sa nedostatkom jednog ili više zuba davno su premašile vrijednosti od 70% ukupne populacije. Nedostatak zuba danas je moguće rešiti na različite načine što zavisi od brojnih anatomskih i kliničkih faktora kao i opredeljenja pacijenata za izbor metode lječenja.
Posljednjih decenija dvadesetog veka značajan napredak doživjele su tehnike implantacije (ugradnje) vještačkih materijala nebiološkog porijekla u vitalno koštano tkivo čime se nadoknađuju izgubljeni zubi i omogućuje izrada protetskih nadoknada. Procenjuje se, da se danas u svijetu godišnje ugradi oko tri miliona implantata sa tendencijom godišnjeg porasta od 15 – 25%.
U praksi se implantati primjenjuju kod nedostatka jednog ili više zuba kao i kog potpune bezubosti kada njihova primjena omogućava izradu fiksnog protetskog rada. Mogućnosti rehabilitacije bezubih pacijenata na kvalitativno nov način primjenom implantata doprinjeli su popularnosti ove metode.
Potrebe kliničke prakse i dobri rezultati proširili su indikacije za primjenu i na druge olasti kao što su ortodoncija i maksilofacijalna hirurgija.Tako se implantati sve češće koriste kao uporište u ortodontskom tretmanu ili kao kotve za ekstraoralne proteze poslije rekonstrukcionih i resekcionih zahvata na vilicama.
Standardna procedura primjene implantata je do skora preporučivala da se poslije ekstrakcije zuba rana ostavi 4-6 mjeseci radi konsolidacije koštanog tkiva i tek poslije ovog perioda pristupiti implantaciji. Međutim, klinički nalazi u poslednjih 20-tak godina sa veoma dobrim rezultatima pokazali su visok procenat (više od 95%) uspjeha prilikom ugradnje implantata neposredno po vađenju zuba u ekstrakcionu ranu.
Indikacije za imedijatnu implantaciju su brojne:
- Traumatska ekstrakcija zuba
- Interna i eksterna resorpcija zuba
- Napredovala parodontalna oboljenja
- Neuspjeh prethodnog lječenja kanala korijena zuba
- Različiti uzroci nemogućnosti zadržavanja zuba u vilici.
Imedijatna implantacija je tehnika kojom se neposredno poslije vađenja zuba u ekstrakcionu ranu ugrađuje implantat određenog tipa i oblika što omogućuje da se odmah izradi i fiksni privremeni protetski rad. Na ovaj način znatno se skraćuje vrijeme od gubitka zuba do izrade protetskog finalnog rada. S druge strane ovo rješenje je mnogo prihvatljivije za pacijente kako sa estetskog tako i sa funkcionalne tačke gledišta.
Najvažnija prednost imedijatne implantacije leži u činjenici da se u jednom hirurškom zahvatu izvrši i ekstrakcija zuba i ugradnja implantata. Na taj način se značajno usporava resorpcija koštanog tkiva alveole izvađenog zuba i do 40-60%.
Hirurška tehnika imedijane ugradnje implantata nešto se razlikuje od standardnih tehnika, mada, je u osnovi jednostavna i lako primjenljiva. Najčešće se izvodi istog dana ili u rjeđim slučajevima poslije nekoliko nedjelja.
Hirurška procedura je u osnovi jednostavna i sa aspekta prihvatljivosti za pacijenta veoma laka i podnošljiva. Ona se najčešće sprovodi primjenom na dva načina: bez odizanja režnja ili sa odizanjem režnja. Indikacije za izbor operativne tehnike zavise od nekoliko hirurških parametara što se analizira u svakom pojedinačnom slučaju.
Prilikom imedijatne implantacije u ranu izvađenih zuba, potrebno je voditi računa o brojnim faktorima koji utiču na uspjeh kao što su debljina bukalne kosti, visina pripojne gingive ili inflamatorni status okolnih tkiva. Treba istaći da su imedijatni implantati postavljeni u ekstrakcionu ranu uspješni ako se poštuju navedeni principi. Dobri kandidati za imedijatnu implantaciju su zubi koji nisu zahvaćeni zapaljenskim procesima, kod kojih su očuvani koštani zidovi alveole i koji imaju gingivu potrebne debljine.
Nadoknada zuba ugradnjom implanta se ne preporučuje osobama koje su strastveni pušači (zbog održavanja) kao i osobama koje nemaju izgrađenu naviku održavanja higijene usta.
U zaključku treba istaći da su prednosti imedijatne implantacije nesporni a da visok procenat uspjeha ovog zahvata pruža sasvim sigurno dobru garanciju da primjena metode obezbjeđuje visok nivo estetske i funkcionalne rehabilitacije.
Implantati su napravljeni od posebnog materijala, titanijuma, čistoće 99,99% čime se postiže potpuna biokompatibilnost i visok stepen oseointegracije. Materijal je inertan i hipoalergijski. Poseban dizajn implantata (šraf cilindar) omogućava postizanje primarne postoperativne stabilosti kao važnog faktora dalje oseointegracije postojećeg implantata.
Izvor: kucnilekar.com
