Nedvojbena je činjenica, potvrđena eksperimentalnim istraživanjima te potkrijepljena dugotrajnim praćenjem pacijenata uključenih u redovite kontrole (recall), da mehanička kontrola bakterijskog biofilma osigurava uspješno održavanje zdravlja usne šupljine (1). No, postoje situacije i stanja u usnoj šupljini kod kojih mehaničku kontrolu treba poduprijeti nekom vrstom kemijske kontrole. Najčešće takvo stanje je poslijeoperativni tijek, odnosno vrijeme nakon određenog kirurškog zahvata u usnoj šupljini, kada je mehanička kontrola plaka onemogućena, odnosno nije preporučljiva. Ispiranje usne šupljine je, povijesno gledano, najstariji pokušaj ljudi da neugodu u usnoj šupljini eliminiraju ili stave pod kontrolu. Čovjek se od davnih dana pokušava na neki način boriti protiv lošeg okusa u ustima, a najlakši (i najstariji) način njegove eliminacije predstavlja ispiranje nekom tekućinom. Od recepata iz Antike koji sadrže miševe i kombinacije piva i vina pa do srednjovjekovnih rasprava o urinu, ljudska rasa od davnih vremena koristi ono što mi danas nazivamo kemijskom kontrolom plaka.
Spoj koji već dugo vremena zauzima prvo mjesto među tekućinama za ispiranje usta je klorheksidin diglukonat koji je prvu primjenu našao u kirurškim salama i dezinfekciji površina (u nešto jačim koncentracijama), a danas je nezamjenjiv u svakoj ordinaciji dentalne medicine, ali i u domovima gdje žive ljudi koji imaju visoku razinu svijesti o važnosti održavanja oralne higijene (2).
Iako je klorheksidin dobro poznato sredstvo, i danas ima ljudi koji nisu dovoljno upoznati s njegovim karakteristikama i specifičnostima. Također, mnogi kolege brkaju spojeve sličnih imena, a nije čest slučaj da u ljekarnama pod imenom klorheksidina magistri farmacije prodaju sasvim suprotne spojeve. Tako je gotovo notorna priča o heksetidinu (Hexoral, Belosept) koji ima samo slično ime, ali nikakvu sličnost u kemijskom sastavu, odnosno učinkovitosti, s klorheksidinom. Vrijeme miješanja ovih dvaju spojeva polako prolazi.
Mada je na hrvatskom tržištu prisutan nešto kraće od 20 godina, upotreba klorheksidina danas je raširena. Za to je prvenstveno zaslužna nadaleko poznata učinkovitost klorheksidinske otopine, prvenstveno one 0,12%-tne koncentracije. No, osim nje, danas je moguće pronaći i druge koncentracije, prije svega 0,05%-tnu i 0,2%-tnu koncentraciju klorheksidina u obliku otopine za ispiranje usne šupljine.
Zlatni standard kemijske kontrole plaka predstavlja 0,2%-tna alkoholna otopina klorheksidina koja je najistraživaniji, najispitivaniji i najpotvrđivaniji spoj čija je učinkovitost dokazana nizom istraživanja provedenih od sredine prošlog stoljeća pa sve do danas (3). Noviji preparati klorheksidina odlikuju se time što nisu alkoholne otopine te što neki od njih sadrže i sustave za sprečavanje bojenja zuba (npr. ADS, engl. anti-discolorating system), ili su im dodana i neka druga antiseptička sredstva (npr. 0,05%-tni cetilpiridinij-klorid). Iako se radi o spojevima koji po sastavu ne odgovaraju „zlatnom standardu“ (alkoholnoj otopini klorheksidina), njihova učinkovitost, ali i ugoda za pacijente potvrđena je istraživanjima objavljenim u nekoliko posljednjih godina (4-6).
Supstantivnost, svojstvo antiseptika da zadrži svoje djelovanje na mjestu primjene koje se mjeri satima, jedna od ključnih karakteristika klorheksidinske otopine. Može se reći da je supstantivnost klorheksidinske otopine nenadmašna u svijetu antiseptičkih otopina. Supstantivnost je uvjetovana adsorpcijom i produženim zadržavanjem na oralnim površinama (uključujući i zube prekrivene pelikulom), zadržavanjem antimikrobnog djelovanja nakon adsorpcije, prvenstveno bakteriostatskog djelovanja te minimalnom ili sporom neutralizacijom, odnosno sporom desorpcijom iz površina Dok kod npr. povidon-jodida supstantivnost traje oko 1 sat, klorheksidinova može potrajati i do 12 sati. To znači da gotovo pola dana nakon primjene klorheksidinske otopine na čistoj površini zuba i dalje postoji dovoljno jaka koncentracija ovog spoja koja onemogućava bakterijama naseljavanje i stvaranje biofilma (7).
Osim tekućine za ispiranje usne šupljine, klorheksidin se može koristiti u obliku zubne paste (točnije gela), za svakodnevno četkanje, ili za potporno četkanje tijekom aktivne parodontalne terapije. U tu svrhu razvijeni su gelovi za pranje zuba u dvije koncentracije, 0,12% i 0,05%. Naravno, onaj jače koncentracije preporuča se za upotrebu tijekom aktivne parodontalne terapije ili kod nekih komplikacija, dok se slabija koncentracija koristi kroz dulje vrijeme.
Klorheksidinski gel u koncentraciji od 0,5% je preparat koji se preporuča kao terapijsko sredstvo u ordinaciji, a indikacije za njegovo korištenje su prije svega parodontalna terapija, konzervativna ili kirurška, ali i implantološki zahvati u smislu nanošenja klorheksidinskog gela na nadogradnju za cijeljenje prilikom otvaranja implantata, ili oko implantata tijekom potporne terapije pacijenata s implantatima te u liječenju mukozitisa i periimplantitisa prema kumulativnoj interceptivnoj potpornoj terapiji, odnosno njezinom protokolu (CIST). Klorheksidinski gel idealno je sredstvo za nanošenje u interdentalne prostore pomoću interdentalne četkice, kako između zuba, tako i između implantata (8).
Oralna higijena osnovni je i ključni element dentalne skrbi. Očekivati od naših pacijenata da svaki puta s jednakim žarom, točnošću i ustrajnošću četkaju svoje zube nerealno je i neobjektivno. Zahvaljujući klorheksidinskim preparatima, danas imamo dovoljno učinkovita dodatna sredstva kojima možemo pod kontrolom držati biofilm, bakterije i upalne procese u potpornom aparatu zuba, toliko važnom za dugotrajnost uspjeha naših terapijskih postupaka.
Prof. dr. sc. Andrija Bošnjak
Medicinski fakultet Sveučilišta u Rijeci, Krešimirova 40, Rijeka
Literatura
- Soskolne WA, Proskin HM, Stabholz A. Probing depth changes following 2 years of periodontal maintenance incuding adjuctive controlled release of chlorhexidine. J Periodontol 2003; 74: 420-7.
- Van Strydonck DA, Timmerman MF, van der Velden U, van der Weijden GA. Plaque inhibition of two commercially available chlorhexidine mouthrinses. J Clin Periodontol 2005; 32: 305-9.
- Jones CG. Chlorhexidine: is it still the gold standard? U: Addy M, Moran JM. Toothpaste, mouth rinse and other topical remedies in periodontics. Periodontology 2000 1997; 15: 55-62.
- Lorenz K, Bruhm G, Heumann C, Netuschil L, Brecx M, Hoffmann T. Effect of two new chlorhexidine mouthrinses on the development of dental plaque, gingivitis, and discoloration. A randomized, investigator-blind, placebo-controlled, 3-week experimental gingivitis study. J Clin Periodontol 2006; 33: 561-7.
- Cortellini P, Labriola A, Zambelli R, Pini Prato G, Nieri M, Tonetti MS. Chlorhexidine with an anti discoloration system after periodontal flap surgery: a cross-over, randomized, triple-blind clinical trial. J Clin Periodontol 2008; 35: 614-20.
- Solis C, Santos A, Nart J, Violant D. 0.2% chlorhexidine mouthwash with an antidiscoloration system versus 0.2% chlorhexidine mouthwash: a prospective clinical comparative study.
- Kornman KS. Anti-microbial agents. U: Löe H, Kleinman DV. Dental Plaque Control Measures and Oral Hygiene Practices. Oxford: IRL Press, 1986. str. 121-42.
- Heitz-Mayfield LJ, Salvi GE, Botticelli D, Mombelli A, Faddy M, Lang NP. Anti-infective treatment of peri-implant mucositis: a randomized controlled trial. Clin Oral Implants Res 2011 Jan 20; doi: 10.1111/j.1600-0501.2010.02078.x. [Epub ahead of print].
