Vraćanje zuba u prijašnji položaj nakon terapije se naziva recidiv i najčešće je posljedica ne pridržavanja uputa o nošenju retencijskog aparatića.
Najćešće recidiviraju donji sjekutići, odnosno recidiv je češći kod zuba koji su se u terapiji manje pomicali. Nicanje umnjaka kao uzrok recidiva je danas odbačena teorija – gužva donjih zuba se viđa i kod pacijenata koji nemaju umnjake i sila nicanja umnjaka je preslaba da pomakne 14 zuba ispred sebe.
Retencija je sastavni dio svake ortodontske terapije i podrazumijeva razdoblje nakon skidanja fiksnog aparata u kojem se uspostavlja stabilnost zuba. Naime, nakon pomaka zuba u novi položaj potrebno je od 10 do 12 mjeseci da se koštano tkivo oko zuba u potpunosti mineralizira i da se zubi naviknu na nove izvore sila koje ih takođe mogu pomaknuti – jezik, usne i obraze. Zato je potrebno nositi retainera. Postoje dva osnovna tipa retainera: mobilni i fiksni.
Mobilni retaineri su ortodontske naprave koje pacijent može sam staviti i ukloniti po potrebi. Održavanje higijene je olakšano, ali je za ishod retencije vrlo važna saradnja pacijenta. Moraju se nositi tačno slijedeći upute ortodonta. Fiksni retainer je trajno zalijepljena tanka žica na unutrašnje plohe prednjih gornjih i/ili donjih šest zuba. Fiksni žičani retainer nije vidljiv, ne smeta pri govoru i jelu, ugodan je i praktičan. Omogućuje normalan fiziološki pomak zuba, istovremeno sprečavajući njihov povrat u prvobitno stanje. Uz takav retainer nije potrebno konstantno nošenje mobilnih retainera, već samo noću.
Dužina retencijskog perioda zavisi od vrste anomalije i starosti pacijenta.
Kod pacijenta koji su završili rast i razvoj ( stariji od 18. – 20. godine života) retencija je doživotna. Naime, zubi tokom čitavog života mijenjaju položaj i ne može se očekivati da će nakon što smo ih aparatićem doveli u novi položaj tu ostati bez retencijskog aparatića.
