U terapiji nekarijesnih oštećenja zuba najvažnije je prepoznati uzroke njihovog nastanka i ukloniti ih kako ne bi došlo do daljnjeg pogoršanja kliničke slike. Pored temeljnog kliničkog pregleda veoma važni su i podaci dobijeni od pacijenta, kako bi se definisalo šta je uzrok a što posljedica.
Nakon toga primjenjuju se neke od terapijskih mjera:
1. preventivne mjere u ponašanju pacijenta kojima je svrha pojasniti, a potom i korigovati navike koje su dovele do oštećenja. Najčešće su to promjena načina prehrane, održavanja oralne higijene i izrada relaksacijskih udlaga. Ako postoje bolesti koje su dovele do postojećeg stanja potrebno je pacijenta uputiti na odgovarajuće liječenje.
2. preventivne mjere kojima se želi poboljšati sastav zubne strukture i svojstva sline. To se postiže sredstvima za remineralizaciju (preparati fluora, amorfni kalcijev fosfat, kazein fosfopeptid) bilo u kućnoj upotrebi ili u težim slučajevima u stomatološoj ordinaciji, te stimulacijom sline žvakanjm žvakaće gume bez šećera. Tako stimulisana slina bogatija je puferima što pomaže u održavanju pH sline.
3. restorativni postupak
Odabir restorativnog postupka najčešće određuje veličina lezije, a restorativni postupak se izvodi zbog:
- nemogućnosti da se smanji napredovanje lezije uklanjanjem uzroka
- estetske neprihvatljivosti
- dentinske preosjetljivosti
- jačanja zubne strukture i integriteta zuba s obzirom na dubinu i veličinu lezije
