Adhezivno cementiranje je složenije od konvencionalnog te je potrebno uzeti u obzir mnoge faktore koji mogu uticati na veznu čvrstoću.
Adhezivni koncept je već nekoliko decenija poznat u izradi ispuna te je u zadnjih nekoliko godina preuzet i za cementiranje indirektnih nadogradnji. Adhezivni, odnosno kompozitni cementi imaju niz pogodnih svojstava poput niske topljivosti, visoke vezne čvrstoće i dobre estetike. Osnovna razlika između sistema za adhezivno cementiranje je način polimerizacije, pa tako postoje hemijsko stvrdnjavajući, svjetlosno stvrdnjavajući i dualno stvrdnjavajući sistemi. Posebno treba napomenuti samojetkajuće adhezivne cemente kod kojih se kiselina, prajmer i bond nalaze u samom cementu tako da nije potrebno kondicionisanje dentina.
Osnovni uslov za bilo koje adhezivno cementiranje je suho radno polje. Budući da se višak adhezivnog cementa vrlo teško uklanja, važno je izolovati okolne strukture. U gingivni sulkus se stavlja konac kako se višak cementa ne bi zavukao u to područje gdje djeluje kao dugoročni iritans s obzirom na to da su adhezivni cementi nisko topljivi.
Čišćenje bataljka
Odabir sredstva za dezinfekciju bataljka može uticati na snagu veze kod adhezivnog cementiranja. Upotreba H2O2 ili NaOCl je kontraindukovana jer smanjuje snagu veze. Preporučuje se upotreba posebnih hlorheksidinskih preparata ili alkohola. S alkoholom ipak treba biti pažljiv kad se radi o vitalnim zubima jer može doći do preosjetljivosti, iako su za to u pravilu potrebne veće količine i duže izlaganje nego što je to slučaj kod dezinfekcije kaviteta.
Jetkanje dentina
Načelno vrijede ista pravila kao i kod izrade ispuna „total etch“ tehnikom. Međutim, potrebno je strogo pridržavanje uputstava proizvođača jer neki sistemi se koriste bez prethodnog jetkanja ako je u pripadajućem prajmeru već sadržana kiselina. Kod ostalih se dentin jetka sa 37 %-tnom ortofosfornom kiselinom, pri čemu dentin ne bi trebalo jetkati duže od 15 sekundi. Slijedi ispiranje kiseline vodenim mlazom te sušenje bataljka
Adhezivi
Kad se radi o adhezivnim sistemima, moguće su razne kombinacije te je izuzetno važno prilikom rada pridržavati se uputstava proizvođača. Prajmer i bond se mogu nanositi posebno nakon prethodnog jetkanja ili kiselina može biti sadržana u prajmeru. Isto tako postoje samojetkajući adhezivi kod kojih su sve komponente sadržane u istoj bočici. Iako se može učiniti da takvi all-in-one sistemi pojednostavljuju rad, treba biti vrlo pažljiv kod njihove primjene. Naime, oni se ne smiju koristiti u kombinaciji s hemijski ili dualno stvrdnjavajućimkompozitnim cementima zbogslabije veze uslijed inhibirane hemijske reakcije. Isto tako, ti jednokomponentnisistemi uopšteno ostvaruju slabiju vezu uodnosu na višekomponentne adhesivete je bolje posegnuti za ovim posljednjim.Kako ne bi došlo do zabune prilikomkombinacije raznih adheziva i cemenata,najbolje je koristiti sisteme koje preporučujuproizvođači cementa jer je na tajnačin osigurana usklađenost iako trebanapomenuti da svi proizvođačipreporučuju vlastiti adhezivni sistem.Adhezivi se ne bi trebali osvjetljivatiprije insercije rada jer se time stvara dodatnisloj materijala koji može uticati nadosjed nadogradnje. Pokazalo se da se bezosvjetljavanja sloj adheziva mnogo boljeintegriše s cementom, a osvjetljavanjeadheziva prije nanošenja cementa u većinislučajeva ne pojačava veznu čvrstoću.
Priprema keramičkih radova za adhezivno cementiranje
Prije cementiranja keramiku je potrebno očistiti i odmastiti. Najbolje je koristiti alkohol, i sl. Nakon toga keramika se kondicioniše. Kod keramika s većim udjelom stakla u tu svrhu se koristi pjeskarenje i 9,5%-tna fluorovodična kiselina koja se nanosi na veznu površinu te se ostavi da djeluje 60 sekundi nakon čega se ispire. Na taj način se stvara mikroretentivna površina koja omogućuje prodiranje cementa čime se poboljšava veza. Keramike nižeg udjela stakla, poput infiltracijskih i oksidnih, otporne su na djelovanje kiseline te se kod njih preporučuje samo pjeskarenje česticama Al2O3 kako bi se mehanički nahrapavila površina. Nakon kondicionisanja se na keramike s višim udjelom stakla preporučuje nanijeti silan koji pojačava hemijsku vezu između keramičke površine i adhezivnog cementa čime raste vezna čvrstoća . Za promociju hemijske veze keramika s nižim udjelom stakla, kao što je cirkonij-oksid, kod kojih silan nema učinka koriste se za to predviđeni prajmeri (npr. Zirconia Primer). U međuvremenu su se tržištu pojavili univerzalni promotori veze (Monobond Plus) koji sadrže kombinacije različitih funkcionalnih grupa – čime omogućuju ojačavanje veze s bilo kojim restaurativnim materijalom – od metala do keramike.
Svi kompoziti, pa tako i kompozitni cementi, podliježu inhibiciji polimerizacije kisikom, što znači da površinski sloj (oko 100 µm) koji je za vrijeme polimerizacije u kontaktu s kisikom iz zraka ostaje nepolimeriziran. Kako bi se to spriječilo, preporučuje se područje uz ivicu nadogradnje neposredno nakon uklanjanja viška cementa premazati glicerinskim gelom koji blokira pristup kisika te se nakon potpunog stvrdnjavanja ispire vodom.
Izvor: Sonda
