Učinak mikroorganizama tokom nastanka pulpnih i parodontnih bolesti odavno je poznat i dokumentovan. Važno je istaknuti da mikroorganizmi u korijenskom kanalu mogu rasti ne samo kao planktonske stanice ili u nakupinama (koagregati), nego mogu stvarati biofilmove koji se sastoje od složenih nakupina različitih mikroorganizama. Bakterije u korijenski kanal mogu dospjeti iz inficiranog pulpnog tkiva istog ili susjednog kanala i to su najčešće one koje su preživjele instrumentaciju i irigaciju tokom endodontskog tretmana. Druga je mogućnost da su se naselile u korijenski kanal iz usne šupljine zbog neadekvatno osiguranog suhog radnog polja tokom instrumentacije i irigacije, ili zbog nepotpunog i neadekvatnog posteendodontskog napajanja zuba koja ne osigurava hermetičko zatvaranje zbog koronarnog propuštanja. Veliki je problem takođe to što nakon mehaničke i hemijske obrade korijenskih kanala i upotrebe intrakanalnih medikamenata i uložaka između posjeta stomatologu, ostaju netretirana velika područja korijenskog kanala. Mješovita flora s predominantnim gram-pozitivnim aerobima. Glavni uzročnici sekundarne infekcije su Enterococus faecalis, Candida albicans i Actinomices israeli.
Da bi endodontski zahvat bio uspješan, moraju se potpuno ukloniti svi mikroorganizmi iz endodontskog prostora, sprječavajući tako primarnu i sekundarnu infekciju korijenskih kanala, što je vrlo teško postići u potpunosti. Ishod endodontskog zahvata tako zavisi o vrsti i broju zaostalih mikroorganizama. Najčešće korišteno sredstvo za dezinfekciju i irigaciju korijenskih kanala jeste natrijev hipoklorit (NaOCl). On zbog svojih dezinfekcijskih svojstava i zato što otapa organske tvari, omogućuje hemijsku instrumentaciju korijenskog kanala s posebnim naglaskom na lateralne i akcesorne kanaliće koji se mehaničkom instrumentacijom ne mogu obraditi. Nedostatak toga sredstva je potencijalna toksičnost i velika površinska napetost koja smanjuje mogućnost ulaska u nepravilnosti kanala i dentinskih tubulusa. Smanjuje i elastičnost dentina te ga čini podložnijim frakturama. Istaknimo da se hlorheksidin pokazao kao vrlo učinkovito sredstvo za dezinfekciju korijenskih kanala, a takođe bolje djeluje na bakteriju Candida albicans nego natrijev hipoklorit. Glavni mu je nedostatak to što loše uklanja organske tvari, što smanjuje njegovu sposobnost čišćenja i uklanjanja debrisa iz korijenskog kanala. Kalcijev hidroksid pokazao se kao vrlo učinkovito sredstvo za dezinfekciju endodontskog prostora između dvije posjete lijekaru. Glavna mu je prednost, kao intrakanalnog medikamentnog uloška, visoka alkaličnost (pH 12) koju mikroorganizmi u endodontskom prostoru ne mogu preživjeti. Irigansi se u korijenski kanal uglavnom unose špricom i iglom. Njihov potpuni kontakt sa zidom korijenskog kanala onemogućen je jer se glavnina irigansa usmjerava kroz vrh igle i to samo sredinom kanala, ali i zbog velike površinske napetosti otopine natrijeva hipoklorita. Zato su danas razvijene mnogobrojne tehnike irigacije korijenskih kanala, kao što je dezinfekcija foto-aktivacijom, aktivna irigacija kanala, primjena lasera u kanalima i uređaji koji generišu plazmu ili ozon. Ozon (O3) snažno je i učinkovito antimikrobno sredstvo. To je plavi plin koji ima tri vodikova atoma, nestabilan je i toksičan, iritira dišne puteve i vrlo je reaktivan. Snažan je oksidirajući agens i koristi se za suzbijanje bakterija pri proizvodnji pitke vode. HealOzone (KaVo, Biberach, Njemačka) sistem je oslobađanja ozona iz atmosferskog kisika koji se sistemom cjevčica dovodi do sterilne silikonske kapice tj. na mjesto terapijske primjene. Ozon koji izlazi iz uređaja ima terapijsku vrijednost u koncentraciji od 4494 mg/m3, odnosno 2100 ppm, a sterilna kapica, osim što stvara vakuum, služi kao barijera koja sprječava otpuštanje ozona u okolinu. Ozon se u toj jednokratnoj kapici rashlađuje brzinom od 615 cc/ minuti, mijenjajući volumen plina unutar kapice više od 300 puta u svakoj sekundi. U poređenju s ostalim, često primjenjivanim antisepticima, ozon ostvaruje jači učinak i istodobno potiče tkiva na cijeljenje i regeneraciju. Primjenjuje se u terapiji karijesnih lezija, u endodontskoj terapiji za redukciju mikrobne flore korijenskog kanala i ne djeluje negativno na periapikalna tkiva čime se smanjuje rizik od poslijeoperativnih komplikacija. Zbog njegovih baktericidnih, virucidnih i fungicidnih svojstava može se primjenjivati i u slučaju bolesti mekih tkiva usne šupljine.
Mehanička i hemijska obrada korijenskih kanala, te dodatna primjena ozona pokazali su se uspješnima u smanjivanju broja aerobnih i anerobnih bakterija u korijenskom kanalu. Korištenjem ozona, kao snažnog antimikrobnog sredstva, znatno je smanjen broj bakterija te se njegova primjena preporučuje kao dodatna metoda dezinfekcije pri obradi korijenskih kanala.
Izvor: Ascro
