Iako su naši zubi najčešće bijele boje, nijanse mogu znatno varirati i bitno uticati na estetski dojam koji stvara naš osmijeh. Zubi mogu promijeniti boju tokom života i zbog dentalne erozije i abrazije, dugotrajne i prekomjerne konzumacije hrane i pića koji mogu obojiti zube, zbog određenih štetnih navika poput pušenja, nepravilne i neredovne oralne higijene, pojedinih stomatoloških zahvata i sl. Osim toga, možemo se roditi sa zubima čija boja nije idealna. Uzroci za to mogu biti različiti: od uzimanja tetraciklinskih antibiotika tokom trudnoće, poremećaja u stvaranju zubnih tkiva, nepodudarnosti Rh-faktora majke i djeteta pa do prekomjernog unosa fluora.
Koje su boje ljudski zubi? Većina bi odgovora na to pitanje bila: bijele boje. Iako je to ispravan odgovor, on često zavisi o subjektivnom dojmu promatrača jer zubi mogu biti i žute, sive, plave, zelene, smeđe, crne, crvene pa čak i ružičaste boje. Ovaj put opisujemo bijele, sive, zelene, plave i crne.
Bijeli zubi
Anatomska kruna zuba građena je od tvrdih zubnih tkiva: cakline i dentina. Caklina se nalazi na površini krune intaktnog i zdravog zuba prekrivajući podležeći dentin. Caklina je najčešće sive ili plavkasto-bijele boje, ali je ujedno i poluprozirna. Upravo zbog toga svojstva da propušta zrake svjetlosti, boja zuba ne zavisi jedino o boji cakline nego i o boji dentina ispod cakline, koji je blijedožute boje. To najviše dolazi do izražaja u područjima gdje je caklina tanka.
Bijela boja je uobičajena boja intaktnih i zdravih zuba. Iako su trajni zubi bijele boje, njezine nijanse mogu varirati od plavičastobijele do žućkastobijele boje. Mliječni su zubi obično svjetlije boje od trajnih. Boja im je bijela s plavkastim odljevom i kredastim odsjajem.
Na zubima normalne boje moguće je pronaći i veća ili manja područja različitih oblika (crtice, točkice i sl.) koja su mutne bijele boje. Riječ je o hipomineraliziranim područjima zubne cakline koja zbog manje zastupljenosti minerala drukčije lome zrake svjetlosti u poređenju s normalnom caklinom koja je i do 98 posto građena od anorganske tvari. S obzirom na to da su ta područja bijele boje i imaju kredast odsjaj, stvara se veliki kontrast u odnosu na okolne dijelove zuba koji stoga najčešće izgledaju tamniji nego što jesu.
Uzroci hipomineralizacije mogu biti različiti; neki se pojavljuju tokom razvoja zuba, a neki nakon toga. Dentalna fluoroza do koje dolazi zbog pretjerane količine fluora u vodi i hrani tokom embrijskog razvoja tvrdih zubnih tkiva može se manifestovati pojavom upravo takvih bjelkastih promjena boje koje su najčešće vidljive na usnenim plohama gornjih sjekutića.
Sivi zubi
Siva obojenost zuba može biti posljedica pogreške nastale tokom provođenja endodontskog liječenja zuba. Naime, ne proširi li se dovoljno pristupni otvor pulpnoj komorici i dođe li do zaostajanja nekrotičnoga pulpnog tkiva, u području rogova pulpe dolazi do razgradnje toga istog tkiva. Proizvodi razgradnje proteina koji su se nalazili u pulpnom tkivu ugrađuju se u dentinske tubuluse i sivo boje zube. Osim toga krvarenje iz zubne pulpe tokom endodontskog zahvata može izazvati sivu boju zuba. Krv koja natopi tvrda zubna tkiva tokom endodontskog liječenja ulazi u dentinske tubuluse. U njima se krv razgrađuje pri čemu se oslobađa željezo. Željezo se u prisutnosti vodikova-sulfida, koji proizvode bakterije, pretvara u željezni sulfid, što uzrokuje sivu boju zuba.
Siva obojenja zuba mogu se pojaviti na zubima s amalgamskim ispunima zbog migracija kositra ili oksida srebra iz amalgama i njihova taloženja u dentinskim tubulusima.
Nasljedne abnormalnosti stvaranja dentina poput dentinogenesis imperfecta takođe mogu biti uzrok sivoj obojenosti zuba. U ovom slučaju obojenost zuba samo je jedan od simptoma poremećaja koji se manifestuje i na drugim organskim sistemima.
Plavi i zeleni zubi
Kod djece koja su imala neonatalnu žuticu zubi mogu poprimiti plavičastu boju. Osim toga, u literaturi je opisan i slučaj 11-mjesečnog dječaka s prirođenom infekcijom citomegalovirusom i neonatalnom žuticom, kojem su izniknuli zeleni mliječni zubi sa hipoplastičnom caklinom. Iako su zeleni zubi dosta rijedak nalaz, moguće ih je pronaći kod djece s neonatalnom hiperbilirubinemijom, kod djece s prirođeno smanjenom prohodnošću žučnog trakta te djece s fetalnom eritroblastozom.
Crni zubi
Na rubovima starih i/ili loše izrađenih amalgamskih ispuna moguće je pronaći područja promijenjene boje zuba. Tamna, gotovo crna boja tih područja čija veličina može varirati upućuje ili na taloženje kositra iz amalgamskog ispuna u tvrdo zubno tkivo ili na sekundarni karijes ili na i jedno i drugo.
Osim toga, kao što je već prethodno rečeno, crna boja može upućivati na promjene boje zuba izazvane dentalnom fluorozom.
Izvor: zdrav-zivot.hr
