Brušenje zuba za estetski inlay
Inlay je jednokomadni intrakoronarni protetski rad izrađen od metala, keramike ili sintetskog materijala. Sidri se u kliničkoj kruni zuba nadoknađujući okluzalni, okluzalni i cervikalni ili proksimalni dio zuba. Da bi inlay nadoknadio dio zuba koji nedostaje, potrebno je napraviti preparaciju koja zadovoljava određenim zahtjevima.
Izgled preparacije zuba za estetski inlay:
- stijenke kaviteta međusobno su paralelne s maksimalnom divergencijom prema okluzalnoj površini od 6º
- potrebno je napraviti preventivnu ekstenziju kako bi osigurali slobodni pristup radi lakšeg rukovanja i prevencije sekundarnog karijesa na rubovima površina, fisura i jamica te osiguranja kontaktnih tačaka izvan spojnog mjesta
- kod inlay-a II klase preparaciju treba proširiti što više interproksimalno, pri čemu se gubi interproksimalni kontakt sa susjednim zubom
- svi prijelazi između stijenki moraju biti zaobljeni
- širina istmusa mora biti minimalno 1,5 mm uz povećanje do 0,5 mm, ukoliko je moguće
- dubina okluzalnog kaviteta mora biti 1,5 mm na najplićem mjestu, uz povećanje do 0,5 mm, ukoliko je moguće. Ukoliko inlay služi kao sidro mosta, potrebno je njegovu dubinu povećati na 2,0–2,5 mm, a širinu istmusa kod molara na 2,5–3,0 mm
- proksimalna ekstenzija u svrhu dostizanja aproksimalnog kontakta ne bi smjela biti viša od 1,5–2 mm
- aproksimalna stepenica mora imati debljinu 1,0–1,5 mm
- idealno je ako na gingivnom rubu aproksimalnog kaviteta postoji rub cakline u debljini 1,0–1,5 mm, mjeren u apikalnom smjeru
- caklinski rubovi se ne zakošavaju, dakle kut između preparacije i zuba je 90º
- treba ukloniti nepoduprtu caklinu
Brušenje zuba za estetski onlay/overlay
Onlay je razvijen iz inlay-a, izrađuje se od istih materijala, a razlikuje se u tome što osim intrakoronarnog dijela, zamjenjuje i dio grizne plohe s jednom ili više kvržica, pa je i prostorno i površinski veći od inlay-a. Overlay se razlikuje od inlay-a i onlay-a po tome što, uz intrakoronarni dio, nadomješta sve kvržice.
Izgled preparacije za estetski onlay/overlay:
- debljina materijala mora biti najmanje 1,5 mm
- širina istmusa mora biti najmanje 1,5 mm
- dubina okluzalnog ormarića mora biti najmanje 1,5 mm
- svi prijelazi između površina moraju biti zaobljeni
- potrebno je skratiti okluzalnu kosinu centričnih kvržica za 1,0 mm, a kvržica vodilja za 0,5–0,8 mm
- preparacija na kvržicama vodiljama završava tangencijalno malo iza prelaska okluzalne plohe u bukalnu, odnosno lingvalnu plohu zuba
- palatinalna ili bukalna kosina centričnih kvržica zakosi se u širini od 1,5–2,0 mm
- na granici zakošena dijela prema caklini učini se stepenica širine 0,8 mm, a okluzalni dio lagano se zaobli
- dubina preparacije na okluzalnoj površini centrične kvržice najmanje 2,0 mm
- stepenica na bukalnoj, odnosno palatinalnoj površini centrične kvržice 1,0–1,5 mm.
Brušenje zuba za ljusku (faseta)
Vestibularna ljuska poseban je fiksnoprotetski rad izrađen iz dentalne keramike koji se fiksira na vestibularnu plohu zuba i predstavlja poštedniju alternativu potpunoj krunici u poboljšanju izgleda prednjih zuba. U posljednjih nekoliko decenija vestibularna ljuska razvila se u jedan od najpopularnijih fiksnoprotetskih radova u estetskoj rekonstrukciji žvačnog sistema. Indikacija za izradu vestibularne ljuske u pravilu je estetska, u svrhu promjene boje diskoloriranih I pigmentiranih zuba (endogene i egzogene pigmentacije), korekcije vestibularne morfologije, nadoknade traumom izgubljenih incizalnih bridova i uglova (lomove tipa I. koji obuhvaćaju samo caklinu), zatvaranja dijastema, no ljuskom je moguće i restituisati vođenje u protruzijskoj kretnji, posebno abradiranih donjih sjekutića ili gornjih očnjaka. Kao i za sve oblike fiksnoprotetske terapije tako je i prije izrade ljuske potrebno napraviti dobar plan. Ukoliko postoji potreba za tim, zub treba očistiti, najbolje 7 dana prije samog početka rada, ukloniti eventualne upale gingive i parodonta, endodontski sanirati zub, ukloniti karijesne lezije, promijeniti ispune i, ukoliko je potrebno, izbijeliti zub. Jednako je važno odrediti boju zuba i uskladiti je ostalim zubima u čeljusti. Ovdje do posebnog značaja dolaze dijagnostičko navoštavanje i probni rad kojim će se, u saradnji s tehničarom, doći do najboljeg rješenja. Izrađuje se silikonski ključ za kontrolu debljine uklonjenog zubnog tkiva, postavlja se retrakcijski konac u gingivni sulkus da bi se odmaknulo osjetljivo meko tkivo i izbjegle ozljede. Važno je izraditi provizorij koji će zaštititi izbrušeni dio zuba dok se ljuska izrađuje u laboratoriju. Kod same preparacije treba voditi računa o debljini caklinskog sloja, tj. vrlo je bitno očuvati što je moguće više cakline. Da bi keramika mogla prekriti određene diskoloracije i sjene, treba osigurati njenu debljinu od minimalno 0,3–0,5 mm. Rub preparacije treba biti jasno vidljiv kako bi tehničar imao jasne smjernice do kuda ljuskica treba ići. Kad god je moguće, rub preparacije treba smjestiti u nivo gingive ili blago iznad nje, zavisno o položaju usne i linije smijeha. Nakon urezivanja žljebova slijedi uklanjanje zubnog tkiva. Brušenje zuba za keramičku ljusku je minimalno i preparacija mora završavati u caklini. Ipak, određena debljina je potrebna kako bi keramička ljuska bila kvalitetno oblikovana i mogla zadovoljiti estetske zahtjeve . Najmanja debljina preparacije za keramičku ljusku iznosi 0,3–0,5 mm, pri čemu incizalna polovica vestibularne površine I sam incizalni brid moraju biti minimalno redukovani 0,5 mm u vestibulooralnom smjeru. U interdentalne prostore postave se metalne matrice i učvrstedrvenim klinovima. Labijalna trećina obiju aproksimalnih ploha ispreparira se tako da čini žlijeb s labijalnom plohom. Aproksimalna se stepenica nalazi u razini gingive. Na cervikalnom dijelu labijalne plohe ispreparira se stepenica sa zaobljenim unutarnjim rubom. Cervikani rub koji čini dosjed ljuske mora imati oblik zaobljene stepenice. Aproksimalni dijelovi zuba prepariraju se do aproksimalnog kontakta sa susjednim zubom, pritom držeći svrdlo uporedo sa uzdužnom osi zuba, ali sam aproksimalni kontakt ostaje u caklini. Kod preparacije više susjednih zuba za ljuske, aproksimalni kontakt se otvori kako bi se spriječilo oštećenje interproksimalnog ruba preparacije pri odvajanju i vađenju bataljaka iz gipsanog modela. Dva su osnovna oblika preparacije incizalnog brida, s obzirom na pozicioniranje ruba dosjeda ljuske. Prvi oblik nalaže da rub dosjeda ljuske završava pri incizalnom bridu, i na samom incizalnom bridu, a kod drugog oblika rub dosjeda uključuje cijeli incizalni brid zuba i, u manjoj ili većoj mjeri, oralnu stranu zuba. U tom drugom slučaju u incizalni brid ureže se utor dubine 1,0–1,5 mm. Pomicanjem valjkastog svrdla prema mezijalno, odnosno distalno skraćuje se zub do dubine utora. Na palatinalnoj površini zuba ispreparira se stepenica s oblim unutrašnjim rubom. Zaoble se prijelazi labijalne i palatinalne površine na isprepariranu incizalnu površinu. Palatinalna granica preparcije ne smije biti na mjestu dodira antagonista. Dodirna tačka antagonista mora biti na caklini ili materijalu ljuske.
Faktori odabira oblika incizalnog ruba dosjeda ljuske su:
- vestibulooralna debljina zuba
- potreba za produljenjem zuba iz estetskih razloga
- okluzija i artikulacija pacijenta
Palatinalna ljuska je indicirana kod nadoknade izgubljene ili oštećene palatinalne plohe zuba i kod promjene vođenja. Na sredini palatinalne plohe ureže se žlijeb dubine 0,5 mm. Koriste se ista svrdla kao i za vestibularnu plohu. Preparacija u mezio-distalnom smjeru dostiže do prelaska palatinalne plohe u aproksimalne plohe. Cervikalno je granica preparacije supragingivno, a incizalno završava na prijelazu palatinalne plohe u incizalni brid. Incizalna granica preparacije može se izraditi na jednake načine kao preparacija labijalne ljuske u inverznom postavu.
Izvor: Contemporary fixed prosthodontics. 4rd ed.
