Kad razmišljamo o ekstrakcijskom liječenju moramo dati prednost facijalnoj estetici pred dentalnom estetikom.
Ekstrakcije zuba u ortodontske svrhe predmet su dugogodišnjih rasprava među ortodontima još iz vremena kad je razvijen koncept normalne okluzije početkom 1900. godine. Angle je smatrao da svaki pacijent posjeduje prirodni potencijal koji mu omogućuje da ima32 zuba u normalnoj (idealnoj) okluziji. Angle smatra da ako su zubi postavljeni u pravilnoj okluziji, sile koje se prenose preko zuba mogu dovesti do rasta kosti oko njih i na taj način ih stabilizovati u novoj poziciji čak i u uslovima velike ekspanzije zubnih lukova. Recidivi kompresija po njemu nastaju jedino ako nije uspostavljena pravilna okluzija. Po ovoj teoriji ako je postignuta dobra okluzija rezultat će biti stabilan, a ako rezultat nije stabilan, greška je ortodonta, a ne teorije. To je postalo jedno od vodećih načela (ali i zabluda) u neekstrakcijskoj ortodontskoj filozofiji.
Ekstrakcijom mliječnih očnjaka rješavamo zbijenost stalnih inciziva u mješovitoj denticiji.
Revoluciju u ortodonciju uveo je Tweed liječeći ekstrakcijom prvih premolara recidivirajuće slučajeve. Njegova javna prezentacija liječenja tih pacijenata dovela je do široke upotrebe ekstrakcija u ortodontsko liječenje u kasnim 40-im god. prošlog vijeka. No dugogodišnja iskustva pokazuju da čak i premolarne ekstrakcije ne garantuju potpunu stabilnost ortodontskog rezultata. U modernoj ortodonciji je broj pacijenata koje liječimo ekstrakcijom u opadanju. Sofisticirane ortodontske naprave omogućuju liječenje mnogih graničnih slučajeva bez ekstrakcije, za koje bi još prije 10 – 15 godina ovakvo liječenje bilo nužno. Danas su ekstrakcije indicirane u slučajevima ekstremne diskrepance u dužini zubnog luka, jake bialveolarne protruzije, manjka prostora od 10 mm i više, uske apikalne baze i naglašene Spee-ove krivulje s protudiranom donjom frontom.
Potpuni članak u pdf formatu preuzmite ovdje.
Izvor: Dental Tribune Croatian & BiH Edition
