Postoje dva koncepta u implantologiji, a o specifičnosti situacije zavisi koji će od ta dva pristupa doktor implantolog odabrati.
Klasična metoda bazira se na odgođenom opterećenju implantata, to jest postavljanju krunice nekoliko mjeseci nakon ugradnje implantata, to jest nakon što implantat sraste s kosti. Taj period traje tri mjeseca za mandibulu (donja čeljust), odnosno šest mjeseci za maksilu (gornju čeljust).
Drugi pristup je imedijatno opterećenje, odnosno postavljanje privremene krunice ili mosta unutar 36 sati od ugradnje implantata, a ponekad i neposredno nakon operacije.
U slučaju imedijatnog opterećenja implantata jednog zuba, radi se o tzv. imedijatnoj temporizaciji. Privremena krunica je tu samo kako bi ispunila estetsku i fonetsku funkciju. Funkcija žvakanja se uspostavlja kod izrade definitivne krunice.
Privremeni rad ima i funkciju žvakanja, kod imedijatnog opterećenja više implantata u cijeloj čeljusti,
Postoje dvije situacije gdje je dopušteno imedijatno opterećenje:
- Implantat s krunom u estetskoj zoni pod uslovom da je kvalitet kosti i primarna stabilnost implantata izuzetno dobra
- All-on-4 (ili All-on-6) – posebna procedura ugradnje implantata za bezubu čeljust gdje se dva krajnja implantata postavljaju u kost pod uglom.
