Obavještavanje pacijenta o vrsti tretmana koji se planira pripada etičkim obavezama koje stomatolog mora da ispuni. Pacijent ima pravo da bude obavješten o stanju svog zdravlja. Dijagnoza, prognoza, terapija, rizici liječenja, kao i dužina trajanja postupka, podaci su na koje pacijent očekuje odgovor. Stomatolog ove informacije daje jasno i razumljivo, riječima koje će pacijent sigurno razumjeti, zavisno od godina i obrazovanja.
Suština informacije je da omogući pacijentu da samostalno donese odluku, što može da učini samo ako su mu sve važne informacije dostupne. Poštujući princip informisanja pacijenta ujedno se poštuje i primjenjuje princip autonomije.
U pojedinim granama stomatologije, za rješavanje istih situacija u praksi, mogu da se primjene različite indikacije i tehnike. To je naročito prisutno u stomatološkoj protetici. Postavlja se pitanje, sa koliko informacija pacijent treba da raspolaže da bi donio pravilnu odluku? Svakako da to zavisi od nekoliko činilaca: od vrste planiranog protetskog rada (indikacije), od samog pacijenta i njegove spremnosti da se podvrgne intervenciji (često nije jednostavna, zatim vremena i materijalnih sredstva), od ličnosti stomatologa i načina ophođenja s pacijentom.
Često se događa da pacijent zahtijeva postupak koji je u suprotnosti sa znanjem stomatologa i njegovom spremnosti da pacijentu uradi optimalno rješenje za dati slučaj. Ako je pacijent pravilno obavješten onda je to odluka informisanog pacijenta, koja je autonomna. Stomatolog je svjestan da to nije najbolje rješenje, ali poštuje princip autonomije pacijenta, a samim tim, i njegovu odluku.
Zanemarivanje želja autonomnih pacijenata, radi činjenja dobra za te iste pacijente, naziva se paternalizam. Slično postupanje sreće se u odnosu roditelja prema djeci, koja su nedorasla i nezrela da sama odlučuju. Stomatolog se, najčešće, paternalistički ponaša u ime činjenja dobra i sa dobrim namjerama. Dešava se da stomatolog i nije svjestan ovakve vrste etičkog sukoba pa, osim prijedloga o liječenju, vrši persuaziju, ubjeđuje i nagovara pacijenta da prihvati predloženi tretman. Jasno je da je ovakvo ponašanje stomatologa etički neprimjereno, čak i kada je dobronamjerno.
