Zubni vrat je definisan kao dio zuba gdje kruna zuba prelazi u korijen. Predstavlja jedan od osjetljivijih dijelova zuba – osim što je caklina ovdje najtanja, tu se nalazi i mjesto prelaska cakline u cement, kao i rub gingive koji otežava fiziološko čišćenje. Zbog specifičnog smještaja, kao i strukture i debljine tvrdog zubnog tkiva ovo područje je manje otporno na hemijske i mehaničke podražaje te nastanak karijesnih lezija.
Dijagnoza karijesa, kao bolesti uzrokovane bakterijama koje čine mikrofloru usne šupljine, temelji se na anamnestičkim podatcima, kliničkom pregledu i radiografskoj analizi. Kliničkim opažanjem cervikalnog dijela zuba moguče je uočiti promjene koje variraju od najmanjih potpovršinskih pa sve do opsežnih destrukcija koje ugrožavaju vitalitet zuba. Osim u trajnoj denticiji, karijes cervikalnog dijela zuba prisutan je i u starosnoj grupi do treće godine života gdje je poznat pod nazivom karijes ranog djetinjstva, a često je povezan s hranjenjem na bočicu Ovaj tip karijesa započinje kao lezija koja obuhvaća gingivalnu trećinu maksilarnih inciziva, dok mandibularni incizivi obično ostaju zdravi. Klinički se kod aktivne lezije primjećuje bjelkasta caklina bez normalne translucencije koja granici sa svjetložutim dentinom. Glavni cilj u terapiji ovakvih promjena je zaustavljanje karijesnih lezija, jer ako karijesni proces ostane aktivan drugi zubi će se inficirati kako budu nicali. Opšte mjere obuhvaćaju savjete o prehrani, upute o oralnoj higijeni i upotrebu fluorida. Plak se odstranjuje otopinama ili gelom klorheksidina u slučajevima eksponiranog dentina koji je bolan, a lezije valja pažljivo očistiti ručnim instrumentima, te na očišćene dijelove aplicirati fluoridne lakove ili pečatiti glass-ionomernim cementom. Terapijski postupak se ponavlja do zaustavljanja lezija. Zaustavljenu leziju karakteriše čvrst dentin, koji je promijenio boju iz svjetložute u tamnosmeđu ili crnu. Glass-ionomerni cement je materijal izbora za privremeno pečaćenje kaviteta. U terapiji se korisnim pokazao i CPP-ACP (kompleks kazein fosfopeptida i amorfnog kalcij fosfata – GCTooth Mousse ®) za koji je utvrđeno da usporava demineralizaciju i potiče remineralizaciju karijesne lezije, te smanjuje napredovanje erozivne lezije. Karijesne lezije cervikalnog dijela zuba u trajnoj denticiji ubrajaju se u karijes glatkih ploha, što odgovara V. klasi prema Blackovoj klasifikaciji karijesnih lezija, odnosno odgovarajućem adhezijskom kavitetu. Prema brzini napredovanja ubraja se u tip IV, odnosno karijes brzog napredovanja koji zahvaća cervikalna područja gotovo svih zubi, osim donjih frontalnih. Ukoliko je lokalizovana samo u caklini širenje lezije je sporije, dok u dentinu pokazuje rapidno napredovanje. Ove vrste lezija javljaju se često u kombinaciji s bolestima parodonta, naješće uz recesije gingive, te tada karijes uglavnom zahvaća i cement korijena zuba. Karijesne lezije korijena koje su mekane ili ”kožaste” i locirane duž caklinsko-cementne granice i/ili uz gingivalni rub su aktivne. Zaustavljene karijesne lezije su tvrde, najčešće smeđe ili crne boje. Terapijski postupak uključuje uklanjanje karijesa po principu adhezivne preparacije. Poseban oblik karijesne lezije koji gotovo redovno zahvaća cervikalni dio zuba je radijacijski karijes, a razvija se kao posljedica ireverzibilnog oštećenja pljuvačnih žlijezda uslijed zračenja glave i vrata. Razvoju karijesa osim kserostomije odgovara i pojava mukozitisa, zbog čega je uveliko otežano provođenje higijene. Terapija uključuje primjenu fluoridnog gela u nosačima, ili ako to nije moguće upotrebu paste za zube s visokim postotkom fluora.
Izvor: Sonda
