Svaka građevina, po nečemu je posebna i zanimljiva, ali kada govorimo o Guoliang tunelu, za njega sa sigurnošću možemo reći da je zaista izuzetan , kao i sama priča o njegovom nastanku
Visoko u Taihang planinama u provinciji Henan, nalazi se selo Guoliang, koje je, ne tako davno, sa civilizacijom bilo povezano samo u planinu usječenim, podmuklim, uskim i klizavim stepenicama nazavanim “Sky Ladder”,odnosno “Nebeske ljestve”.
300 DUŠA NA RUBU AMBISA
U selo smješteno na vrhu litice sa koje se pruža prelijep pogled svuda naokolo, ektremno komplikovano, gotovo nemoguće je bilo donijeti ili odnijeti namirnice. Komunikacije su takođe bile problem, jer nije bilo telefona, a da stvar bude još gora, nije bilo mogućnosti ni da se dovede električna energija. Ovako odječeno od svijeta ovo selo je bilo malo naprednije od srednjovijekovnih. Konstruisati put koji bi vodio od doline do vrha planine, nije bilo moguće, bez odobrenja kineske vlade da miniranjem stjena probije put. Zajednica do otprilike 300 stanovnika, zatražila je od Vlade da im se napravi put koji bi ih povezao sa ostatkom svijeta. Ipak, njihove željei molbe, ostale su neuslišene, kategorički odbijene. Činilo se da su stanovnici sela osuđeni da žive na zemlji na kojoj je vrijeme stalo.
UM CARUJE DOK SNAGA NE POLUDI
Očajni seljani 1972. godine, odlučili su da samoinicijativno preduzmu neke korake i da uzmu stvar u svoje ruke – da sami prosijeku moderni put kroz planinske stijene. Prodali svoja dobra i usjeve, kako bi kupili čekiće i druge alate i oruđa, te je trinaest ljudi, naoružanih strpljenejm, hrabrošću i upornošću započelo projekat, koji će izmijeniti sudbinu stanovnika Goulianga. Projekat koji je bio njihov jednini izlaz nije bio samo težak, već i opasan. Ali, čak iako su neki od vrijednih neimara izgubili živote u toku gradnje, ostali su neustrašivo nastavljali…Cantimetar po cantimetar, 5 godina rukama su kopali 1, 200 metara dugačak, 5 metara visok i 4 metra širok tunel. U maju 1977. tunel je otvoren za saobraćaj, i po prvi put automobili su mogli doći do sela.
UŽAS I LJEPOTA
Pravljen po sistemu “uradi sam” tunel na rubu planine, taman je toliko širokog da se dva vozila mimoiđu, ali i više je nego očigledno da i nije baš primjer sigurne saobraćajnice. Štaviše, na mnogim dijelovima tunela, grubo isklesani stubovi jedina su barijera koja putnike dijeli od litice na bezdanu i sigurne smrti. Samo kretnje tunelom prokopanim na rubu ambisa je užasavajuće, sporo i nspredvidivo. Tunel je prepun zavoja i nepreglednih mjesta, koja će bilo kojeg vozača izložiti traumatičnom iskustvu usljed neizvjesnosti šta će se pojaviti ispred njega iza sljedeće krivine. Zid tunela je neujednačen i ima više od 30 otvora različitih veličina i oblika, a pogled kroz njih na stijene čudnih oblika koje se strmoglavo spuštaju s visine u nepregledne dubine, ledi krv u venama. Guoliang tunel je potpuno drugačiji od svih ostalih…Tih je, osamljen, misteriozan, u jednom trenutku je okupan svetlošću, a u drugom mračan i tajanstven, prepun kontrasta. On predstavlja pravi muzej sjenki koje se izvijaju, trepere i igraju cijelom njegovom dužinom.
SREĆAN ZAVRŠETAK
Ova priča ima srećan završetak. Kada je Kina oko 2000 te godine počel a da otvara svoje granice sa ostatkom svijeta , Vlada je nakon zvanične posjete tunelu uvidjela da je Guoliang zapravo jedna odlična turistička atrakcija, a selo Guoliang je postalo biser Taihang planina zbog jedinstvenih pejsaža i kamenih građevina. Malo selo koje je dugo bilo odsječeno od ostatka svijeta, odjednom ima na hiljade posjetilaca iz svih krajeva svijeta,a kompletno područje je postalo nacionalni park, gdje su izgrađene pješačke staze i mostovi kako bi se posjetioci mogli diviti ljepotama krajolika.
Vanja Vujanović