Iako su naši zubi najčešće bijele boje, nijanse mogu znatno varirati i bitno uticati na estetski dojam koji stvara naš osmijeh. Zubi mogu promijeniti boju tokom života i zbog dentalne erozije i abrazije, dugotrajne i prekomjerne konzumacije hrane i pića koji mogu obojiti zube, zbog određenih štetnih navika poput pušenja, nepravilne i neredovne oralne higijene, pojedinih stomatoloških zahvata i sl. Osim toga, možemo se roditi sa zubima čija boja nije idealna. Uzroci za to mogu biti različiti: od uzimanja tetraciklinskih antibiotika tokom trudnoće, poremećaja u stvaranju zubnih tkiva, nepodudarnosti Rh-faktora majke i djeteta pa do prekomjernog unosa fluora.
Koje su boje ljudski zubi? Većina bi odgovora na to pitanje bila: bijele boje. Iako je to ispravan odgovor, on često zavisi o subjektivnom dojmu promatrača jer zubi mogu biti i žute, sive, plave, zelene, smeđe, crne, crvene pa čak i ružičaste boje. U prvom dijelu opisali smo bijele, sive, zelene, plave i crne a sada žute, smeđe, crvene i ružičaste zube.
Žuti zubi
Zubi poprimaju žutu boju kada se zubna caklina vrlo stanji ili potpuno potroši. Naime, dentin koji se nalazi ispod cakline ima blijedožutu boju koja prosijava kroz inače poluprozirnu caklinu. Caklina se posebno brzo troši kod osoba koje pate od dentalne erozije (nezavisno o njezinu uzroku), kod osoba s bruksizmom (nesvjesno škripanje zubima) te kod osoba koje imaju prirodno slabiju kvalitetu cakline (amelogenesis imperfecta, dentalna fluoroza i dr.).
S obzirom na to da potrošenu caklinu nije moguće nadomjestiti, te se promjene boje smatraju nepovratnima i moguće ih je prikriti jedino izradom odgovarajućih zubnih navlaka ili ljuskica.
Kod novorođenčadi s hemolitičnom anemijom koja nastaje kao posljedica nepodudarnosti Rh-faktora majke i djeteta, dolazi do hemolize eritrocita fetusa koji se talože u tvrda zubna tkiva. Raspadanjem eritrocita oslobađaju se bilirubin i biliverdin, te se ugrađuju u strukture zuba koji zbog toga poprimaju žućkastu boju.
Odumiranjem zubne pulpe zubi mogu poprimiti tamnožutu boju. Zubi mogu požutjeti i zbog naslaga zubnog plaka i kamenca. Pravilnom i redovnom oralnom higijenom, odnosno uklanjanjem zubnog kamenca, zubima je moguće vratiti prirodnu boju. Primjena pojedinih stomatoloških preparata poput eugenola može izazvati narančastožutu boju zuba. Upotreba antibiotskih preparata na bazi tetraciklina tokom trudnoće i razdoblja u kojem se zubi razvijaju dovodi do takozvanih tetraciklinskih zuba koje odlikuje žućkastozlatna boja. Zbog toga se upotreba te vrste antibiotika ne preporučuje (osim u slučaju životne ugroženosti) tokom trudnoće niti kod djece sa zubima u razvoju.
Smeđi zubi
Smeđa boja zuba može biti posljedica unutrašnje i vanjske bolesti. Ako je riječ o unutrašnjoj bolesti, smeđa boja je više-manje ravnomjerna s obzirom na zubne plohe koje zahvata, te zahvata veći broj zuba, ali ne nužno i sve zube. Smećkasta boja većeg broja zuba može upućivati na dentalnu fluorozu ili upotrebu antibiotika na bazi tetraciklina tokom trudnoće, odnosno razdoblja razvoja zuba. Smeđu boju zuba koja nalikuje boji bijele kafe moguće je pronaći kod osoba s nasljednim poremećajem stvaranja dentina: dentinogenesis imperfecta.
Smeđa obojenost zuba može biti i posljedica nataloženih kromogenih bakterija, koje se mogu pronaći na svim zubima na kojima formiranju male tamnosmeđe otočiće. Što se kolonije tih bakterija više razvijaju, one prekrivaju sve veću površinu zuba. Prvo se pojavljuju na mjestu spajanja zubnog mesa i zuba u obliku tanke smeđe crte koja prati obrise zubnog mesa. Daljnjim razvojem mogu potpuno prekriti zubnu krunu. Iako se mogu ukloniti u stomatološkoj ordinaciji, njihovo uklanjanje može zahtijevati više posjeta stomatologu.
Ono što se ne smije smatrati obojenošću zuba niti samo estetskim nedostatkom, nego razlogom za što hitniji posjetu stomatologu je smeđa boja zuba koja je posljedica karijesa.
Boja zubnog karijesa može varirati od male crne tačkice na zubnoj površini do većih zahvaćenih ploha smeđe ili tamnosmeđe boje koje upućuju na uznapredovale karijesne lezije. Karijes je najčešći na griznim plohama zuba, ali se može pojaviti i na ostalim dijelovima zuba.
Crveni zubi
Kod kongenitalne hematoporfirije – nasljedne anomalije koju među ostalim karakteriše cirkulacija hematoporfirina u krvi može doći do crvenkastosmeđeg obojenja zuba. Naime, hematoporfirin se ugrađuje u tvrda zubna tkiva koja nakon što ih se obasja ultraljubičastim svjetlom fluoresciraju crvenom bojom. Takva promjena boje opisana je i kod mliječnih i kod trajnih zuba.
Ružičasti zubi
Zubi koji su poprimili ružičastu boju najčešće se mogu pronaći kod utopljenika te u nekim slučajevima iznenadne i neprirodne smrti (npr. vješanjem, intoksikacijom lijekovima te trovanjem ugljikovim monoksidom). Ružičaste zube moguće je pronaći i kod živih ljudi. U tom slučaju to su pojedinačni zubi koji su promijenili boju zbog resorpcije korijenskog kanala zuba. Uzroci resorpcije mogu biti trauma zuba, ortodontska terapija, prekomjerno izbjeljivanje zuba te pojedini oralnohirurški zahvati. Resorpcija je najčešće bezbolna ili s blagim simptomima pulpne boli. U trenutku kada interna resorpcija zahvati tvrdo zubno tkivo u području krune zuba i kada toliko uznapreduje i stanji sloj dentina, pulpa počinje prosijavati, a zub poprima ružičastu boju.
Izvor: zdravzivot.hr
