Osobe s Downovim sindromom često drže otvorena usta i imaju isplažen jezik koji izgleda povećan. Jezik izgleda povećan jer je gornja vilica slabije razvijena zbog nerazvijenosti srednjeg dijela lica, donja je ispupčena (mandibularni prognatizam), a nepce je usko i kratko. Jezik je najčešće normalnih dimenzija, iako je katkad riječ i o pravoj makroglosiji, odnosno povećanom jeziku.
Otvorena usta s isplaženim jezikom potiču na disanje na usta. Zbog toga je jezik kod od 30 do 60 posto pacijenata izrazito izbrazdan te ima povećane opšančene papile (papillae circumvallatae) u kojima se lako mogu nakupljati ostaci hrane, odljuštene stanice oralnog epitela i bakterije, a što može uzrokovati neugodan zadah iz usta.
Zubi osoba s Downovim sindromom obično su manjih dimenzija nego kod zdravih, pa govorimo o mikrodonciji. Smanjenje dimenzija je obično izrazitije kod gornjih nego kod donjih zuba, a najčešće su pogođeni drugi kutnjaci, bočni sjekutići i očnjaci u gornjoj čeljusti, a pretkutnjaci u donjoj vilici. Osim što su smanjenih dimenzija, na zubima tih osoba moguće je pronaći i druge morfološke anomalije i odstupanja u anatomskoj građi (npr. taurodontizam). Učestale infekcije i primjena antibiotika (prvenstveno tetraciklina), u periodu kada se zubi razvijaju, mogu ostaviti trajne posljedice na zubima poput hipoplastičnih defekata cakline i tetraciklinskog obojenja zuba.
Kod osoba s Downovim sindromom redoslijed i termini nicanja zuba odstupaju od uobičajenih te zubi obično niču kasnije od očekivanog.
Osim toga postoji povećana učestalost kongenitalno nedostajućih zuba (hipodoncija) do koje dolazi zbog ektodermne displazije, lokalnih upalnih poremećaja ili zbog drugih infekcija. Najčešće nedostaje drugi donji pretkutnjak te bočni sjekutić. Razmjerno nerazvijene vilice skupa s poremećajima u dimenzijama i morfologiji zuba dovode do nastanka malokluzija, odnosno poremećaja unutarviličnih i međuviličnih odnosa. Zbog smanjenih dimenzija zuba, između njih mogu postojati veći ili manji razmaci (dijasteme) zbog kojih je lakše ispiranje međuzubnih prostora slinom i njihovo fiziološko čišćenje.
To i povišena koncentracija salivarnih za Streptococcus mutans specifičnih IgA protutijela ima za rezultat manje karijesa kod osoba s Downovim sindromom. Ponekad bolesnici umjesto razmaka među zubima, zbog izrazito malih vilica, imaju zbijeno položene zube pa je otežano održavati higijenu međuzubnih prostora, što je često razlog karijesu. To posebno dolazi do izražaja kod osoba koje dišu na usta i imaju smanjeno izlučivanje sline (kserostomija), jer je uticaj fiziološkog čišćenja zuba i njihovog ispiranja slinom minimalan.
Kod osobe s Downovim sindromom česte su i parodontne bolesti čiji se uzroci povezuju ne samo s lošom oralnom higijenom, nego i s imunodeficijencijom, odnosno smanjenom sposobnošću imunološke odbrane organizma.
Parodontne bolesti pojavljuju se već u periodu od šest godina, a u odrasloj ih je dobi moguće pronaći kod gotovo svih oboljelih. Istraživanja su pokazala da su parodontne bolesti češće kod hospitalizovanih osoba, nego kod osoba koje žive u kućanstvu s roditeljima/starateljima. Liječenje parodontnih bolesti treba što prije započeti kako bi se zubi što duže održali u usnoj šupljini. Zbog smanjenih dimenzija zuba (i korijenovi su manji), brzo napredovanje parodontnih bolesti s propadanjem potpore zuba može vrlo brzo dovesti do ispadanja. Čim se primijeti krvarenje zubnog mesa nakon inače uobičajenih radnji (poput uzimanja krute hrane: jabuka, mrkva ili recimo pranja zuba) treba posjetiti stomatologa. To krvarenje zapravo upućuje na upalu zubnog mesa (gingivitis).
Izvor: zdrav-zivot
