Pulpna bol ili pulpalgija je bol koja nastaje podražajem zubne pulpe. Svaka lokalna upala unutar pulpne komorice uzrokuje bolove koji se mogu manifestovati na različite načine. Prema Melisu i saradnicima karakteristike pulpne boli su sljedeće:
- bol je oscilirajućeg karaktera, a s vremenom se pojačava ili slabi
- lokalna provokacija (toplota, hladnoća, pritisak) pojačavaju bol
- klinički i radiološki je moguće pronaći uzroke boli (karijes, fraktura i dr.)
- endodontskim liječenjem bol se uklanja
- lokalna anestezija uklanja bol.
Pulpna bol može se manifestovati kao: povratni (reverzibilni) pulpitis, nepovratni (ireverzibilni) pulpitis, akutni apikalni parodontitis i akutni apikalni apsces.
Povratni (reverzibilni) pulpitis definiše se kao upala pulpe manjeg intenziteta. Blagi i kratkodjelujući iritirajući podražaji poput inicijalnih karijesnih lezija, cervikalnih erozija, okluzalne atricije, fraktura cakline te brojni stomatološki postupci (npr. kiretaža parodonta) dovode do izlaganja dentinskih tubulusa, što može izazvati reverzibilni pulpitis. Reverzibilni pulpitis obično je asimptomatičan. No ako simptomi postoje, tada imaju specifičan obrazac pojavljivanja. Podražaji poput toplih ili hladnih tečnosti ili zraka izazivaju oštru, ali prolaznu bol.
Nepovratni (ireverzibilni) pulpitis je obično asimptomatičan ili se kod pacijenta pojavljuju samo blagi simptomi. S druge strane, kod nekih pacijenata ireverzibilni pulpitis može biti povezan s povremenim ili stalnim epizodama spontane boli koja nije izazvana vanjskim podražajima. Bol kod ireverzibilnog pulpitisa može varirati od oštre do tupe, može biti lokalizovana, ali i difuzna te može trajati nekoliko minuta, ali i nekoliko sati. Lokalizacija pulpne boli je puno teža nego određivanje mjesta bola periradikularnog porijekla i sve ju je teže lokalizovati što je intenzivnija. Aplikacija vanjskih podražaja poput izvora toplote ili hladnoće može izazvati prolongiranu bol. Kod postojanja izrazite boli, odgovor pulpe razlikuje se zavisno o tome je li ona zdrava ili upaljena. Npr., primjenom topline na zub s ireverzibilnim pulpitisom dolazi do trenutnog bolnog podražaja, dok se s primjenom hladnoće može izazvati prolongirana bol. Kod odontogene reflektovane boli, bol koja potiče iz zuba može se reflektovati na druge orofacijalne strukture i prikriti pravi uzrok bola. Rijetko se događa da bol uzrokovana patološkim promjenama na pulpi zuba jedne strane čeljusti prelazi na suprotnu stranicu lica.
Akutni apikalni parodontitis nastaje širenjem upale pulpe u periradikularno područje. Iritirajući faktori su medijatori upale iz ireverzibilno upaljene pulpe, bakterijski otrovi iz nekrotične pulpe, hemikalije (otopine za ispiranje i dezinfikovanje korijenskog kanala), previsoki ispuni, prekomjerna instrumentacija te prekomjerno punjenje korijenskog kanala. Simptomi koji prate akutni apikalni parodontitis variraju od srednje do izrazito spontane boli, pa do boli prilikom žvakanja i okluzalnih kontakata. Ako je akutni apikalni parodontitis posljedica upale pulpe, moguća je osjetljivost na hladno i toplo te osjetljivost na električne podražaje. S druge strane, ako je akutni apikalni parodontitis posljedica nekroze pulpe, zub neće pokazivati znakove vitalnosti. Pritiskanje zuba i perkusija mogu izazvati bol. Radiografski je moguće uočiti zadebljanje parodontnog ligamenta, ali on često može ostati i normalnih dimenzija i potpuno intaktan. Liječenje se sastoji u uklanjanju iritirajućih faktora koji su doveli do pojave akutnog apikalnog parodontitisa.
Hronični (asimptomatski) apikalni parodontitis nastaje kada zubna pulpa počne postupno odumirati bez izazivanja simptoma i polagano otpuštati štetne upalne agense niske patogenosti ili niske koncentracije. Hronični (asimptomatski) apikalni parodontitis je vrlo često posljedica neuspjelog endodontskog liječenja koje ostaje prikriveno sve dok se ne pojave simptomi. Svaka hronična upala ponovo lako može prijeći u akutni stadij kada se uz postojeću infekciju pojavi nova, kada se smanji otpornost organizma, odnosno kada se poveća virulentnost mikroorganizama. Ta vrsta apikalnog parodontitisa je radiološki praćena resorpcijom periradikularne alveolarne kosti. Pacijenti se obično ne žale na bolne podražaje, a na testove vitaliteta slabo reaguju jer ne izazivaju bolne senzacije. Eventualno, dođe li do perforacije alveolarne kosti, palpacija mjesta perforacije može izazvati osjećaj neugode i slabe boli.
Akutni (simptomatski) apikalni apsces može biti lokalizovana ili difuzna likvefakcijska lezija koja razara periradikularno tkivo i može biti jak upalni odgovor na mikrobne ili nemikrobne iritanse koji potiču iz nekrotične pulpe. Zavisno od jačine reakcije, pacijenti s akutnim apikalnim apscesom obično osjećaju srednju do jaku bol i imaju oteklinu. Ponekad mogu pokazivati i sistemsku manifestaciju infektivnog procesa poput povišene temperature, slabosti ili leukocitoze. Kako do akutnog apikalnog apscesa dolazi jedino pod uslovom da je pulpa nekrotična, zub ne pokazuje nikakvu reakciju na toplinske i električne podražaje. No ti su zubi često osjetljivi na perkusiju i palpaciju. U zavisnosti od stupnja razorenosti periradikularnog tkiva, radiografski nalaz varira od proširenja parodontne pukotine (rijetko) pa do jasno izražene resorptivne lezije (često).
Izvor: zdrav-zivot.hr
