Za izradu fiksnoprotetskih nadoknada potreban je timski rad stomatologa i zubotehničara. Stomatolog je odgovoran za postavljanje dijagnoze, plana protetičke terapije, zubotehničar je odgovoran za stručnost i kvalitetu svih laboratorijskih faza izrade protetskog rada. Kako bi međusobna saradnja bila što uspješnija i na kraju za rezultat imala visokokvalitetni rad i zadovoljnog pacijenta, neophodno je poznavanje laboratorijskih faza izrade protetskoga rada od strane stomatologa. To olakšava međusobnu komunikaciju između stomatologa i zubotehničara, te ujednačava očekivanja i mogućnosti u pogledu funkcionalnosti i estetike protetskog rada, a i razumijevanje trajanja izrade cjelokupnog rada.
Loše izvedene kliničke postupke ne može popraviti ni jedan, ma kako vrstan zubotehničar, a isto tako ni jedan, ma kako vrstan, stomatolog ne može ispraviti pogreške zubotehničara tokom izvođenja kliničkih postupaka. Jednostavno oni su tim, ne isključuju jedan drugoga, nego se nadopunjuju. Članovi toga tima moraju razumjeti i shvaćati šta mogu očekivati jedan od drugoga, a takođe i međusobno poznavati stručne mogućnosti. Stomatolozi koji dobro poznaju zubotehnički dio izrade protetskog rada uspješniji su i u donošenju kliničkih oduka, jer poznaju primjenjive laboratorijske postupke i šta od njih mogu očekivati, te ograničavajuće faktore gradivnih materijala. Stomatolog koji ne poznaje i ne razumije zubotehnički dio rada, i ne cijeni napore koje zubotehničar ulaže u izradi protetskoga rada sigurno će imati probleme u „komunikaciji“ sa radnicima zubotehničkog laboratorija. To najčešće za rezultat ima nedovoljno kvalitetan protetski rad prvenstveno na štetu pacijenta, a na kraju i cjelokupnog stomatološkog tima.
