Ukoliko Vam je dijagnostifikovana disfunkcija čeljusnog zgloba, dobra vijest je da jednostavnim vježbama možete smanjiti nelagodu.
Kontrolna lista simptoma disfunkcije TMZ-a (čeljusnog ili temporomandibularnog zgloba)
Poremećaji čeljusnog zgloba mogu izazvati simptome koji su slični drugim bolestima.
Da li primjećujete škljocanje ili pucketanje prilikom otvaranja usta? Je li Vam otežano ili bolno otvaranje usta? Da li Vam se zglob povremeno “zaključa”, tako da se usta zaglave, otvorena ili zatvorena? Ako je to slučaj, posjetite Vašeg stomatologa. Postoji mogućnost da imate poremećaj čeljusnog zgloba (temporomandibularnu disfunkciju). Ti poremećaji uključuju probleme sa žvačnim mišićima, čeljusnim zglobom ili oboje.
Ovdje su neki ključni simptomi povezani sa disfunkcijom čeljusnog zgloba:
Neobični zvukovi — Škljocanje, pucketanje ili škripanje prilikom otvaranja usta česta su pojava kod ljudi sa disfunkcijom čeljusnog zgloba. Istovremeno može se javiti i bol. Prema mišljenju Američkog Nacionalnog Instituta za Dentalna i Kraniofacijalna Istraživanja (NIDCR), istraživači vjeruju da većina ljudi sa škljocanjem zgloba vjerojatno imaju pomaknuti disk (zglobnu pločicu). Međutim, dokle god nema bolova ili problema sa pokretanjem zgloba, terapija možda neće biti potrebna.
Zaključavanje ili ograničeno pokretanje — Čeljusni zglob sličan je kuglastom zglobu. Čeljusni zglob ponekad se može zaglaviti u otvorenom ili zatvorenom položaju. Jastučić tkiva koji zovemo disk odvaja kost zgloba od kostiju lubanje. Zaključavanje se dogodi jer se disk istisne što otežava klizanje zglobne glavice u zglobnoj jamici prilikom otvaranja. Otvaranje usta može biti otežano i radi intenzivne boli.
Bol u uhu — Može Vam se činiti da imate upalu uha, međutim bol u uhu može imati drugi uzrok. Može biti povezana sa upalom čeljusnog zgloba ili napetošću mišića. Bol iz čeljusnog zgloba obično se osjeća ispred ili ispod uha i nalikuje uhobolji.
Glavobolje — Pacijenti sa disfunkcijom čeljusnog zgloba često se žale na glavobolje. Vaš stomatolog može Vam pomoći ustanoviti da li je glavobolja povezana sa poremećajem zgloba.
Jutarnja ukočenost i bolna osjetljivost — Ukoliko su Vam čeljusni mišići ukočeni i osjetljivi nakon buđenja, vjerojatno škripite ili škrgućete zubima u snu. To iscrpljuje žvačne mišiće i uzrokuje bolnu osjetljivost.
Otežano žvakanje — Promjena u Vašem zagrizu (načinu na koji se zubi gornje i donje čeljusti međusobno dodiruju) može uzrokovati problem sa žvakanjem. Promjena u zagrizu može biti povezana sa disfunkcijom čeljusnog zgloba.
Prijašnje ozljede i povezana stanja — Nedavna ili stara ozljeda čeljusnog zgloba može dovesti do simptoma poremećaja funkcije čeljusnog zgloba. Artritis čeljusnog zgloba takođe može proizaći iz ozljede zgloba. Postojeći artritis, koji zahvaća druge zglobove, takođe može zahvatiti čeljusni zglob i uzrokovati temporomandibularnu disfunkciju.
Ostalo — Iako su istraživanja kontroverzna, osjećaj punoće u ušima ili zvučne senzacije poput zvonjave u ušima mogu biti povezane sa disfunkcijom čeljusnog zgloba. Za konačnu dijagnozu bilo bi dobro konsultovati otorinolaringologa.
Ukoliko prepoznajete neke od ovih simptoma, razgovarajte sa Vašim stomatologom. Ona ili on će:
- Pregledati Vašu usnu šupljinu i čeljusti
- Testirati koliko dobro otvarate i zatvarate čeljusti
- Ispitati ostale pokrete čeljusti
- Palpirati čeljusni zglob i žvačne mišiće (napetost, bol, zvukovi)
- Palpirati čeljusni zglob dok otvarate i zatvarate usta
Urade se rendgenski snimci da se pregleda čeljusni zglob i okolne strukture i da se isključe ostale bolesti u tom području. U nekim slučajevima potrebno je učiniti pregled CT-om koji detaljno prikazuje koštane srukture zgloba. Često se učini i pregled magnetskom rezonancom (MR).
Dobro je porazgovarati sa Vašim stomatologom o bilo kojem od navedenih simptoma temporomandibularne disfunkcije. Ipak, povremena nelagoda u čeljusnom zglobu i mišićima prilično je uobičajena i u pravilu nije povod za zabrinutost.
Ukoliko Vam je dijagnosticirana disfunkcija temporomandibularnog zgloba, dobra vijest je da jednostavnim vježbama možete smanjiti nelagodu. To uključuje konzumiranje mekše hrane, lokalnu primjenu topline i hladnih obloga i izbjegavanje ekstremnih pokreta čeljusti. Učinkovito, konzervativna terapija uključuje:
- Mekšu dijetu
- Nesteroidne protuupalne lijekove
- Mišićne relaksanse
- Fizikalnu terapiju
Oralna pomagala poput udlaga, dizajnirana da redukuju škripanje i škrgutanje zubima
Izvor: stomatologija.hr