Najstarija poznata zubna četkica postojala je već prije hiljadu godina. Poznata kao „štapić za žvakanje” pravila se tako da su se grizle ili žvakale male grančice ili korijeni drveća dok konačno biljna vlakna nisu bila dovoljno razdvojena da formiraju grubu četku. Još i danas neki domoroci u Australiji i Africi čiste svoje zube takvim „štapićima za žvakanje”.
Stari Kinezi, Rimljani i Grci sa entuzijazmom su se posvećivali dobroj higijeni usne šupljine.
Prije pet hiljada godina Kinezi su smatrali da kvarenje zuba uzrokuju bijeli zubni crvi sa crnim glavama koje se vide kad se zub izvadi. U to vreme lječenje zubobolje vršilo se purgativno, ispiranjem zuba, masažom i pilulama. Obično su pilule bile napravljene od mrvljenog češnjaka, slanog kamena, a umetale su se u uho nasuprot strani lica koje je bilo natečeno od zubobolje.
Stari Rimljani su imali isto tako svoje sopstvene načine kako da vode brigu o zubima. Plinije Mlađi (61. – 113.) izdao je proglas da korišćenje pera ptice lešinara kao čačkalice za zube može uzrokovati loš zadah, ali je zato korišćenje bodlje od bradavičaste svinje prihvatljivo jer čini „zube čvrstim”.
Grci su međutim bili mnogo moderniji. U trećem vijeku Pr. Kr. Aristotel je Aleksandra Velikog savjetovao da svoje zube svako jutro trlja „tankim lanenim peškirom koji je pomalo grub”. Korišćenje lanene tkanine za čišćenje zuba zabilježeno je čak do 1602. godine, kada je Vilijam Vaughan napisao u Petnaest pravila za očuvanje zdravlja, da kako bi očuvali zube „bijele i nepokvarene (treba) prati svoja usta poslije svakog jela, spavati s poluotvorenim ustima, a ujutro uzeti lanenu krpu te dobro ostrugati zube spreda i sa unutrašnje strane usta.
U Evropi petnaestog veka široko je bila prihvaćena navika čačkanja zuba sve dok filozofi nisu počeli izdavati uputstva o dobrom ponašanju. Rhodes je rekao „nemojte čistiti zube svojim nožem već upotrebite štapić ili neku čistu krpicu kako ne biste vrijeđali druge”.
Godine 1780. Engleska je konačno ponudila svijetu prvu modernu zubnu četkicu. Ručka je bila napravljena od kosti, a vlakna od svinjske dlake bila su ubačena u izbušene rupice.
Zubna četkica se proširila i u Sjedinjene Države te je godine 1880, rukom izrezana i polirana goveđa bedrena kost bila smatrana izuzetnom ručkom za zubne četkice, a dugačke svinjske dlake su se umetale rukom, jedna po jedna u rukom izbušene rupice.
U dvadesetom vijeku, skromna zubna četkica zasjala je novim sjajem. Dr Robert Hutson, stomatolog iz San Josea u Kaliforniji, izumio je prvu zubnu četku sa mekim okruglim završecima najlonskih vlakana. Svoj proizvod nazvao je Oral-B. Godine 1969 Neil Armstrong koristio ju je minut prije svog istorijskog koraka na Mjesecu. Godine 1991, Oral-B uveo je prvu zubnu četku Oral-B ® Indicator ® sa plavim vlaknima indikatora koje izbljede tokom upotrebe i na taj način vam daju na znanje kada treba zamijeniti četkicu.
Izvor: dentalimplant.rs
