Loš zadah škodi svim oblicima međuljudske interakcije. Izraz “licem u lice” poprima posve drukčije značenje ako neko od sudionika ima neugodan zadah, zvan još i halitoza. Mnogi “vlasnici” neugodnog zadaha nisu ga svjesni, ili samo osjećaju neugodan ukus u ustima, ne povezujući ga s mirisom koji izbija iz njih. Nositelju “miomirisa” možda će neko blizak otvoreno prigovoriti, ali vjerojatnije je da će se od njega diskretno odmicati ili se nerado družiti s njim.
Smetnja stara koliko i ljudski rod
Izraz halitoza složenica je od latinskog halitus (dah) i grčkog sufiksa -oza ili -osis, koji se često koristi u opisivanju bolesti (npr. ciroza, parodontoza…).
U različitim stepenima intenziteta pogađa četvrtinu populacije. Ipak nije posrijedi moderan poremećaj, jer se loš zadah spominje u istorijskim zapisima starim 3600 godina. Nema sumnje da je postojao i puno prije, te da je u prošlosti bio i rasprostranjeniji, s obzirom na nedostatak higijenskih sredstava i nižu svijest o održavanju usne šupljine.
Brojni su mogući uzroci neugodnog mirisa, a neki mogu biti prisutni istovremeno.
Loša higijena usne šupljine na prvome je mjestu. Kod onih koji nakon jela temeljno ne očiste zube četkicom i zubnim koncem, u ustima zaostaju komadići hrane, koji se pod uticajem bakterija, sveprisutnih u usnoj šupljini, raspadaju i ispuštaju neugodan miris. Bakterije se u velikom broju množe i na jeziku, što je vidljivo čak i prostim okom u formi bjeličastih naslaga.
Neke namirnice pridonose lošem zadahu, npr. luk, jaki začini, neke vrste sira, riba i napitci s visokim stepenom kiselosti, poput kafe. Jedan od razloga može biti i otežana probava neke hrane, uz posljedično podrigivanje, s kojim kroz usta izlaze i molekule neugodnog mirisa. Kako nakon procesa probave hranjive supstancije iz hrane ulaze u krvotok, pa tako i u pluća, mogu uticati na kvalitetu zraka koji izdišemo. Srećom, zadah uzrokovan namirnicama samo je privremen i možemo ga spriječiti odgovarajućim promjenama u prehrani.
Uz to što uzrokuje neugodan zadah, pušenje i žvakanje duhana daju zubima žućkastu boju, nadražuju desni i pospješuju propadanje zuba. Daljnji su potencijalni uzroci halitoze bolesti desni (npr. parodontoza), upale disajnog sistema (poput faringitisa, laringitisa ili bronhitisa), bolesti jetre i bubrega, bolesti probavnog sistema (gastroezofagealni refluks, netolerancija na laktozu…), itd.
Osobe koje nose umjetne zube ili aparate za ispravljanje zuba izloženije su razvoju halitoze jer se između proteze i zubi ili desni lakše nakupljaju ostaci hrane. Uz to, proteze koje ne pristaju idealno katkad nadražuju desni i uzrokuju infekcije, koje takođe pridonose lošem zadahu.
Oralna higijena prije svega
Iako terapija halitoze zavisi o njezinu uzroku, u najvećem broju slučajeva presudna je ipak oralna higijena. Za održavanje čistih usta i ugodnog daha potrebno je nakon svakog obroka prati i četkati zube i zubno meso, poklanjajući posebnu pažnju zubnim međuprostorima. Nakon pranja zuba poželjno je odstraniti eventualne ostatke zubnim koncem. Ipak, nije sve ni u zubima, nego je potrebno redovno čistiti i jezik kako bi se uklonile bakterijske naslage.
Ko pati od hronične halitoze, treba za početak nekoliko dana uzastopno intenzivno čistiti jezik. Za to može poslužiti i poleđina četkice za zube, najprije one koja ima nazubljenu površinu, dizajniranu upravo za tu namjenu. Prije pranja jezik treba ovlažiti i premazati pastom za zube, a potom ga nekoliko minuta čistiti od vrha prema korijenu, naravno pazeći pritom da se ne izazove refleks povraćanja. Nemate li četkicu s nazubljenom poleđinom, možete upotrijebiti i žličicu.
Idući je strateški potez posjeta stomatologu, koji će pregledati zube i desni, očistiti zube od kamenca, izliječiti karijes i provjeriti u kakvom su stanju krunice i proteze, ako ih imate.
Pravilna i redovna higijena usne šupljine i zubarska intervencija u većini slučajeva će eliminisati loš zadah. Međutim, ako se uspostavi da simptomi halitoze postoje i dalje uprkos primjerenoj oralnoj higijeni, zubarskoj intervenciji, prehrambenim promjenama te odricanju od upotrebe duhana i alkohola, onda je velika mogućnost da se problem krije na nekom drugom mjestu – možda u nosnoj šupljini, sinusima ili unutrašnjim organima. Na primjer, ako su neposredan uzrok zadaha suha usta, ishodište suhoće može biti hronična upala nosa i/ili sinusa različitog porijekla, kao i problemi sa žlijezdama slinovnicama. U svakom slučaju, potrebno je obaviti daljnje pretrage i pokušati pronaći pravi uzrok problema.
Što još može pomoći…
Žvakaće gume pomažu u održavanju sluznice usne šupljine vlažnom, a najbolje su one zaslađene ksilitolom, jer čine mnogo više od privremenog osvježavanja daha. Naime, ksilitol je prirodni šećerni alkohol koji se širom svijeta koristi kao niskokalorični zaslađivač, a dokazano djeluje zaštitno na zube i ubija bakterije odgovorne za nastajanje neugodnog zadaha.
Vodice za usta s propolisom, kaduljom, metvicom i mentolom ili heksetidinom takođe djeluju antibakterijski i osvježavaju dah. Sadrže li alkohol, isušit će usta pa budite oprezni.
Fabričku vodicu za usta možete nadoknaditi nečim kvalitetnijim: prirodnom, nezašećerenom limunadom! Iscijedite pola limuna u dva decilitra vode i grgljajte svaki gutljaj pola minute prije nego što ga progutate (ili ispljunete, ako baš ne volite limunadu). Taj postupak provodite koliko god puta dnevno želite, a svakako prije spavanja. Čini se da limun, uza sve povoljne efekte, djeluje i antibakterijski na floru u usnoj šupljini. Ako niste ljubitelj čiste limunade, napravite zeleni čaj ili čaj od metvice i u njega iscijedite puno limuna. Polako ga ispijajte, ali prije gutanja svaki gutljaj grgljajte najmanje pola minute.
Usta možete ispirati i sa tečnošću u koju je umiješana kuhinjska soda bikarbona ili vodikov peroksid, samo što tu smjesu na kraju nećete progutati.
Uspješnim su se u borbi protiv neugodnog zadaha pokazale i neke namirnice, poput jabuke, mrkve, peršina, avokada i guave.
Izvor: www.vasezdravlje.com
