Lošim oralnim navikama se smatraju svi oni vanjski faktorii koji mogu nepovoljno uticati na razvoj zubnih lukova i postavke zuba u njima. Kod male djece tu najčešće ubrajamo sisanje prstiju i/ili drugih predmeta poput ivice odjeće, pokrivača, gaze i sl. Sisanje je jedan od prirodnih dječjih refleksa koji postoji još prije rođenja jer djeca sišu svoje prste i u majčinoj utrobi. Po rođenju sisanje im daje osjećaj sigurnosti, zadovoljstva i sreće te im pomaže da upoznaju svijet oko sebe. Stoga se s vremenom broj stvari koje su pogodne za sisanje povećava, pa osim vlastitog prsta dobro dođe i duda-varalica te mnogi drugi predmeti koji dospiju u ruke djeteta. Sisanje se kao potencijalno loša navika češće susreće kod djece koja su umjetno hranjena. Kod njih sisanje prsta označava nastavak urođenog refleksa sisanja čije je upražnjavanje izostalo prilikom dojenja.
Iako sisanje ima koristan i umirujući učinak na dijete, nije dobro ako ga dijete praktikuje nakon četvrte godine života. Naime, ako dijete ne prestane sisati (vlastite prste, dudu-varalicu ili neki drugi predmet) do nicanja trajnih prednjih zuba (niču oko šeste godine), sisanje se smatra lošom navikom. Sisanje u toj dobi može uzrokovati ozbiljne probleme s rastom čeljusti, postavkom zuba i oblikom nepca, kao npr. otvoreni zagriz, istureni gornji zubi, visoko nepce itd.
Da bi se dijete odviklo od sisanja, nije dobro kažnjavati ga za svaki pokušaj sisanja, nego je efikasnije nagraditi ga za svako nesisanje. S obzirom na to da je sisanje nerijetko posljedica emotivne gladi te osjećaja nesigurnosti i straha, roditelji trebaju pronaći način i pomoći djetetu da se osjeća sigurno, prihvaćeno i ugodno. Pokaže li se sisanje tvrdokornom navikom koju je teško iskorijeniti, potrebno je konsultovaati stomatologa i pedijatra koji poznaju još neke druge, efikasnije metode. Iako je sisanje najrasprostranjenija lošaa navika, na razvoj čeljusti mogu loše uticati i neke druge navike poput grizenja jezika, disanja na usta, nepravilnog položaja prilikom spavanja i dr.
Učestalim i dugotrajnim grizenjem jezika ispunjava se prostor između gornjeg i donjeg zubnog niza što dovodi do nastanka otvorenog zagriza pri kojem se zubi gornjeg i donjeg zubnog niza ne mogu dodirnuti. Pri disanju na usta usne nisu u dodiru, a to dovodi do neravnomjerne napetosti između vanjskih mišića usnog otvora i mišića obraza. Ta neravnoteža može uzrokovati povučenost donje čeljusti prema nazad ili promjenu položaja bočnih zuba. Osim toga, roditelji moraju voditi računa o tome da dijete ne spava uvijek s istim položajem glave, jer ako uvijek spava na istoj strani i ako stavlja ruku ili neku igračku pod obraz mogu nastati anomalije čeljusti i položaja zuba.
Izvor: pjesmicezabebe.com