Problema sa zubima imao je i američki predsjednik George Washington, koji je živio vijek nakon Luja XIV. Od svoje 22. godine gotovo je svake godine vadio po zub. Sigurno ga je i to mučilo dok je tokom Američkog rata za nezavisnost komandovao Kontinentalnom vojskom. Do 1789, kada je postao prvi predsjednik Sjedinjenih Država, praktično je ostao bez zuba.
George Washington patio je i od tjeskobe jer mu je to što nije imao zube i odgovarajuću protezu deformisalo oblik lica. Stalno je bio svjestan svog izgleda, a želio je stvoriti imidž dostojan predsjednika nove države. Zubne proteze u to se vrijeme nisu izlivale na temelju zubnog otiska, nego su se rezbarile od slonovače, pa nisu čvrsto stajale na mjestu. I Englezi su imali sličnih problema kao i George Washington. Kaže se da je njihov opori humor nastao baš zato što se nisu htjeli smijati tako da im se vidi proteza.
Priča da je George Washington imao drvenu protezu izgleda nije istinita. Nije nosio drvenu protezu, već protezu načinjenu od ljudskih zuba, slonovače i olova. Njegovi zubari zube su vjerovatno nabavili od pljačkaša grobova. Osim toga, trgovci zubima išli su za vojskom i nakon bitaka vadili zube mrtvima i umirućima. Proteze su bile luksuz koji su mogli priuštiti samo bogati. Tako je bilo sve do 1850-ih, kad je otkriven postupak vulkanizacije gume. Tada su se osnove proteza radile od gume, te su proteze postale dostupne i običnom narodu. Mada su zubari koji su liječili Georgea Washingtona bili najbolji u svom poslu, još uvijek nisu dobro razumjeli zašto nastaje zubobolja.
Izvor: wol.jw.org
