Propolis je riječ grčkog porijekla i znači: pro – pred i polis – grad. U slobodnom prijevodu znači zaštita grada. Propolis je tvar smolaste konzistencije koja pčelama služi za poliranjee voštanih ćelija saća, zatvaranje rupa i pukotina na košnici, pričvršćivanje okvira, smanjenje otvora košnice u jesen, te mumificiranje sitnih životinja ili insekata koji dospiju u košnicu, da ne trule u njoj. Prekrivajući propolisom unutrašnje stijenke košnice, pčele se štite ljeti od previsoke temperature pa propolis djeluje kao vrsta termoregulatora. Propolis ima brojna svojstva koja mu omogućuju široku primjenu u narodnoj medicini i biokozmetičkoj industriji.
To su antiseptička, antimikotička, antibakterijska, spazmolitička, anestetička, protuupalna, imunostimulirajuća, antivirusna, antihepatotoksična i antikancerogena svojstva. Sva ova djelovanja navedena su u stručnim i naučnim člancima na osnovu istraživanja rađenih in vitro ili na eksperimentalnim životinjama, a ne na ljudima, tako da sve masovnija upotreba propolisa u liječenju velikog broja bolesti nije opravdana. Hemijski sastav propolisa zavisi jako o ispaši pčela i biljnim smolama. Pronađeno je i identifikovano više od 200 komponenata. Osnovni sastav propolisa su flavonoidi, te im je udio 15 – 26% . To su biljni pigmenti za koje se smatra da su dvostruke naravi, zaštitničke i da potiču temeljne metaboličke procese . Ostali sastojci su: biljne smole, balzami, vosak, esencijalna ulja, pelud, organske kiseline, polifenoli, terpeni, aminokiseline, polisaharidi, minerali, vitamini, aldehidi, kumarini i ostale strane primjese. Prisutne su još i anorganske tvari kao što su kalcij, magnezij, kalij, natrij, željezo i cink. Koncentracije zavise od porijekla, ekološkim i klimatskim faktorima koji utiču na biljni izvor korišten pri sakupljanju propolisa . Zahvaljujući navedenim sastojcima propolis ima izrazito širok spektar djelovanja. Flavonoidi su najzaslužniji za njegovo biološko djelovanje. Oni se, prilikom skupljanja propolisa, miješaju sa sekretom mandibularnih žlijezda pčela i hidroliziraju se. Tako se pojačava njegovo farmakološko djelovanje. Poznata su četiri različita djelovanja propolisa u organizmu: kataliziranje prenosa iona, suprimiranje stvaranja slobodnih radikala, stvaranje hemijske veze s ionima teških metala te inhibiranje aktivnosti enzima.
Propolis je danas na tržištu dostupan u brojnim preparatima za liječenje različitih bolesti. Preparati mogu biti u obliku kapsula, kapi, spreja, krema, praška i pastila. Zbog sadržaja bjelančevina, aminokiselina, vitamina, minerala i flavonoida može se koristiti kao dodatak prehrani, ali ne i kao zamjena za hranjive tvari. Opisano je antibakterijsko djelovanje propolisa protiv Streptococcus pneumoniae, Haemophilis influenze, Haemophilus parainfluenze, Moraxella catarrhalis, Streptococcus pyogenes. Dokazano je da najjači antibakterijski učinak propolis ima na gram pozitivne bakterije te nešto slabiji na gram negativne bakterije i gljive. Takođe primjena propolisa u kombinaciji s antibiotikom je pokazala pojačanu antibakterijsku aktivnost iako jasan sinergistii učinak još uvijek nije dokazan. Dokazano je bakteriostatsko djelovanje propolisa na parodontne patogene: Porphyromonas gingivalis, Prevotella intermedia, Campylobacter rectus i Fusobacterium nucleatum. Međutim, bitno je napomenuti da su koncentracije koje su inhibirale rast navedenih bakterija bile toksične za gingivne fibroblaste. Galagin, kamferol te flavonoidi u sinergistickom djelovanju imaju i anitivirusno djelovanje i to naročito na herpes simplex virus tip 1 (HSV – 1). Izopentil ferulat ima izrazitu inhibitornu aktivnost na virus influenze. Opisana je i osjetljivost 80 sojeva kandide na propolis. Propolis se kao anti-upalni agens pokazao da inhibira sintezu prostaglandina, aktivira štitnu žlijezdu, pomaže imunološkom sistemu u fagocitnoj aktivnosti, potiče stanični imunitet te ljekovito djeluje na epitelna tkiva pa tako i na brže zacjeljivanje hirurških rana u ustima.
Polifenolne komponente propolisa imaju uticaj na metastatski potencijal karcinoma. Smatra se da propolis ima i antitumorsko djelovanje zbog imunomodulacijskih svojstava, citotoksičnosti prema stanicama tumora i sposobnosti indukcije apoptoze i nekroze stanica. Antikarijesno djelovanje propolisa nastaje kombinacijom inhibicije rasta bakterija, inhibicije antivnosti enzima glukoziltransferaze i inhibicije sinteze glukana, te u određenoj mjeri smanjuje nakupljanje plaka. Dokazano je i da propolis uzrokuje mineralizaciju cakline te na taj način pojačava njezinu mikročvrstoću. Mehanizam kojim dolazi do mineralizacije nije poznat budući da je udio minerala u propolisu jako nizak. Takođe se pokazalo da pozitivno djeluje u terapiji dentinske preosjetljivosti.
Nuspojave propolisa
Učestalost alergijskih reakcija na propolis je 1,2% do 6,55%. Najjači alergeni propolisa su esteri kafeične kiseline i metilbutenil kafeat, iako i ostali sastojci ( izoferulati, slobodne aromatične kiseline i flavonoidi), zavisno o udjelu, mogu izazvati alergijske reakcije. Zabilježen je izrazit porast godišnje incidencije osjetljivosti na propolis kod djece u razdoblju od 1995. godine (2%) do 2002. godine (13,7%). Smatra se da je razlog sve šira upotreba propolisa u biofarmaceutskim i biokozmetičkim preparatima. Najčešća nuspojava je kontaktni dermatitis i od sada je u literature opisano preko 250 slučajeva. Najučestalije se javlja kod ljudi koji se bave pčelarstvom. Propolis može djelovati kao kontaktni ili zrakom prenosivi alergen. Zubne paste, žvakaće gume, tečnosti za ispiranje usta i različiti proizvodi za oralnu higijenu koji sadrže propolis mogu uzrokovati patološke promjene na usnama i intraoralno. Zabilježeni su slučajevi alergijskog kontaktnog stomatitisa koji se manifestovao labijalnim edemom, edemom jezika, bolovima, otežanim govorom i blagom dispnejom u bolesnika koji su koristili preparate propolisa topikalno ili kao dodatak prehrani. Zabilježeni su i slučajevi gdje se kao rezultat otapanja dražeja s propolisom nakon svakog obroka razvila upala usne šupljine s ulceracijama. Propolis može izazvati i pojavu heilitisa kao i opsežne erozije na ustima nastalim zbog korištenja otopine propolisa za terapiju rekurentnih aftoznih ulceracija. Od po život opasnih komplikacija pri upotrebi preparata propolisa opisani su laringealni edem i anafilaktički šok nakon topikalne aplikacije propolisa te akutno zatajenje bubrega nakon sistemske ingestije propolisa. Jedan od problema povezanih s medicinskom pripremom i upotrebom propolisa je njegov heterogeni hemijski sastav. Koncentracija raznih sastojaka u velikoj mjeri zavisi o faktorima kao što su geografsko porijeklo, biljni izvori, pravilno prikupljanje i sama tehnika proizvodnje. Kada bi se sve navedno standardizovalo mogao bi se dobiti standardni hemijski sastav i opšte prihvaćena doza za odrasle i djecu. Na taj način bi se izbjegle opsežne nuspojave, iskoristili bi se svi povoljni učinci propolisa te bi se njegov učinak na oralnu sluznicu standardizovao. Moguće je i da alkoholna otopina u kojoj se otapa propolis djeluje kao iritans te bi svakako trebalo pronaći alternativne načine otapanja propolisa kako bi se izbjegli negativni učinci alkohola na sluznice. Do tada bi se propolis, bez obzira na dokazana brojna pozitivna djelovanja, trebao prestati upotrebljavati za lijčenje bolesti usne šupljine bez nadzora stručne osobe.
Izvor: Sonda
